Konačno razvedravanje

Prvi slučajevi otkriveni su prije tačno dva mjeseca, 5. marta, i bila je riječ o čovjeku iz Čelinca koji je virus donio iz Italije i njegovom sinu, učeniku banjalučke Osnovne škole “Branko Ćopić”. Vlast je reagovala tako što su zaraženi smješteni u UKC RS (hvala Bogu, u međuvremenu su preležali virus i ozdravili), škola je odmah zatvorena, urađena je dezinfekcija, a drugari iz razreda i nastavnici zaraženog učenika upućeni su u kućnu izolaciju.

Poslije nekoliko dana virus je uzeo maha, ali brzo je otkriven klaster iz koga je krenuo, nakon čega je Republika Srpska uvela rigorozne mjere. Pored škola, zatvoreni su i vrtići, ugostiteljski objekti i zanatske radnje, ograničen rad prodavnica, a kako je vrijeme odmicalo, uvođen je i policijski čas, kao i zabrana kretanja za starije od 65 godina. Zahvaljujući rigoroznim mjerama, činilo se da je situacija pod kontrolom, pa je i odluka o uvođenju vanrednog stanja dočekana bez argumentovanih kritika. Kritike na račun karantina na granicama i uslova u karantinima po gradovima i opštinama nisu previše narušavale pozitivnu opštu sliku, pogotovo kada se uporedi sa stanjem u Italiji ili Španiji.

Za cijelo to vrijeme, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS Alen Šeranić svojom pojavom, a posebno “saznanjem” da je po struci epidemiolog, ogromnoj većini građana ulijevao je sigurnost, jer se činio baš kao pravi čovjek na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Ipak, poslije neodgovornog ponašanja “vjernika” tokom vaskršnjih praznika kada su, uprkos pozivu velikodostojnika SPC da poštuju propisane mjere zaštite, u priličnom broju pohrlili na liturgije i nakon izostanka sankcije zbog takvog ponašanja, polako je počela da se stvara slika da neke stvari nisu pod kontrolom. Takvo uvjerenje pojačano je samo dan poslije donošenja odluke o otvaranju pojedinih zanatskih radnji i prodavnica neprehrambene robe, kada je saopšteno da je u RS zabilježeno 59 novih slučajeva zaraze, daleko najviše od početka pandemije. Ministar Šeranić više nije bio “baš toliki stručnjak”, a narod je ozbiljno počeo da gunđa, posebno kada je objavljeno da je “UKC novi klaster”.

Na sreću, to se nije pokazalo kao tačno, a pres-konferencija sa koje su odgovorni u UKC-u baš na Dan slobode medija držali bukvicu neodgovornim novinarima nije baš doprinijela popravljanju utiska. O (ne)odgovornosti novinara neki drugi put, suština je da apeli da se poštuju propisane epidemiološke mjere i upozorenja da je nedisciplina razlog zbog kojeg je Italija postala najveće svjetsko žarište očigledno ne daju rezultate.

To znači da moraju biti preduzete neke druge mjere i vraćeno poljuljano povjerenje, jer će u suprotnom svi zaboraviti naslov sa početka ovog teksta, a borbu protiv virusa korona poistovjećivati sa naslovom druge knjige Branka Rosića koji glasi: “Za sutra najavljuju konačno razvedravanje”. Za sutra, ne malo sutra?!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.