Kome trebaju popisne laži

Poslije dugo pripremanog popisa i poslije utrošenih desetina miliona maraka, u ovoj zemlji se ni danas ne zna koliko stanovnika broji, koliko domaćinstava ima i ko su joj rezidenti, a ko oni koji su kao stalni stanovnici ove zemlje popisani, a da nikada nisu kročili na njeno tlo.

Da su kojekakve malverzacije i manipulacije u ovoj zemlji moguće nije nikakva tajna, ali kada se o njih okoriste oni koji bi trebalo da kontrolišu da do malverzacija ne dođe, to se zaista ne može progutati, ni aminovati.

Prvi čovjek Evrostata Piter Everers od samog početka priče o popisu stanovništva u ovoj zemlji, koja je ratnim razaranjima i kojekakvim migracionim kretanjima poljuljala prijeratnu demografsku sliku, bio je involviran u popis. Tri godine nakon prebrojavanja i popisa javnosti je saopštio da je popis u skladu sa međunarodnim standardima. Everers i njegov međunarodni tim su od samog početka, pa sve do kraja pratili popis, donosili pravila i kontrolisali cijeli proces. Na kraju su kojekakvim improvizacijama i akrobacijama, da ne bi priznali vlastite greške, konstatovali kako 200.000 stanovnika nije neka cifra da bi popis u ovoj zemlji mogao da se okarakteriše kao neuspio, da su brojke naduvane i da stvari na terenu ne štimaju.

Za Evrostat i Everersa nije nikakav problem što u njegove brojke i brojke Agencije za statistiku BiH ne vjeruje Republika Srpska, za koju su podaci popisa netačni, neupotrebljivi i isforsirani.

Evropa koja, kako tvrdi, želi BiH u svojoj porodici po svemu sudeći baš i nema iskrene namjere. Ako vjeruje onome šta su predočili Everers i Evrostat i priznaje popis kojem ne vjeruje pola ove zemlje, jasno je kao dan da nema baš iskrene želje da dovede u red ovu zemlju. Kako drugačije protumačiti sve to nego upravo kao bacanje šarene laže za lakovjerne, jer nijednoj porodici u kojoj vlada red i preciznost lažne brojke o broju stanovnika ne trebaju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.