Kolijevka izbjeglica

Teško da u mitologiji ili nacionalnoj istoriji bilo kojeg naroda postoji tako duboko u kolektivnu svijest ukorijenjen praznik kao što je kod Srba Vidovdan. Ne postoji teritorija koju neki narod doživljava kao mjesto na kojem počiva njegov kolektivni identitet, (pri čemu je paradoksalno što većina Srba nikada nije bila na Kosovu i Metohiji), kao što Srbi doživljavaju južnu srpsku pokrajinu kao svoju kolijevku. Rijetki su Srbi koji se ne naježe već kad čuju prve taktove himne kosovskih junaka i ne zasuze na “zbogom prvi nerođeni sine...”. Kada im nešto ne ide od ruke, rijetki su Srbi kojima ne padne na pamet “od ruke mu ništa ne rodilo” i ne pomisle da ih je stigla “kosovska kletva”, kao što su rijetki Srbi koji u kafanskom zanosu ne podignu ruke kada krene novokomponovana pjesma i stihovi “ko da mi otme iz moje duše Kosovo”.

To su samo neki ilustrativni primjeri koji pokazuju šta Srbima znače Vidovdan i Kosovo i Metohija, ali koji u dobroj mjeri odgovaraju i na pitanje šta bi za Srbe značilo ako se odreknu Vidovdana, odnosno Kosova i Metohije. Odricanje naravno podrazumijeva političko priznanje nezavisnosti samoproglašene države Kosovo od strane zvaničnog Beograda na kojem insistira politički Zapad, a čemu se kao jedini ozbiljan bedem suprotstavlja Srpska pravoslavna crkva.

To je na jučerašnji sveti datum ponovio i patrijarh srpski Irinej porukom da “SPC apsolutno ostaje na stanovištu da su Kosovo i Metohija neotuđivi dio Srbije i da se mora pronaći način da to i ostane”.

“Kosovo i Metohija čine temelj srpske države, bez kojih Srbija nije Srbija. Tamo je počela naša kultura i na tom prostoru se nalaze naše najveće svetinje”, poručio je poglavar SPC, dodajući da “sila otima zemlje i gradove, ali i da se ono što se otme jednog dana može i vratiti”.

Ako nekome nije jasno šta bi za Srbe kao narod značilo dobrovoljno odricanje od svoje kolijevke, neka bilo kojeg Srbina koji je u proteklom ratu morao da napusti svoje vjekovno ognjište, upitaju da li je na svojim leđima ikada osjetio prezrive poglede zbog svog izbjegličkog statusa i da li mu je ikada prijekorno rečeno “što si napuštao svoju kuću”. Sigurno će vam priznati da jeste, iako ti prezrivi pogledi i prekori apsolutno ničim nisu opravdani, jer su samo rijetki dobrovoljno pošli u izbjeglištvo, dok je većina pod prisilom i u borbi za goli život morala da napusti svoja vjekovna ognjišta.

Elem, ako se odreknu Kosova, Srbi će biti izbjeglice gdje god se pojave, samo što će u tom slučaju prezrivi pogledi i prijekorna pitanja biti potpuno opravdani. Zato, dogodine u Prizrenu!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.