Kolektivni bijeg od posla

Stigao je i jun, a to se nije desilo i izgleda i neće uskoro, jer iz svega što se dešavalo proteklih mjeseci možemo jedino zaključiti da ne postoji želja i volja socijalnih partnera da najvažniji podzakonski dokument novog Zakona o radu, kojim se uređuju radnička prava, bude usvojen.

Očigledno je da su mnogima radnici na posljednjem mjestu i da o njima malo ko danas brine, jer da nije tako, ako ništa drugo, nadležni bi bar sjeli za sto i pokušali da razgovaraju o radničkim pravima.

Međutim, najave razgovora za sada i to poslije drugog produženja važenja opšteg kolektivnog ugovora nema ni na vidiku. Svi kažu da pozivaju na sastanak, a nikako da se sastanu.

Kolika je želja i volja socijalnih partnera bila da pregovaraju o dokumentu koji štiti radnička prava, pokazuje i činjenica da se poslije prvog produženja kolektivnog ugovora, nisu ama baš nijednom sastali te ni riječi saopštili javnosti o aktivnostima na izradi ovog dokumenta.

Samo onda kada bi ih pozvali novinari svi bi poručivali da su zainteresovani za razgovore, da treba pregovarati, ali da nema želje za tim druge ili treće strane.

A sve to vrijeme radnici na posao dolaze u neizvjesnosti jer se trenutno nalaze u situaciji da ne znaju da li su njihova prava uređena pravilnikom ili produženim opštim kolektivnim ugovorom.

Svako od socijalnih partnera, svaljuje krivicu na onog drugog, trećeg i niko, (što nije ni za očekivati od njih) nije, niti će preuzeti odgovornost za novonastalu situaciju.

Sasvim je jasno i da svako od ovog dokumenta želi da ubere svoj dio kolača.

Na kraju svega treba da im bude kristalno jasno da moraju prevazići nesporazume i svađe, te da ako ništa, bar sjednu za sto i počnu da pregovaraju u vezi sa opštim kolektivnim ugovorom, jer to duguju radnicima, koji ih plaćaju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.