Kolaps na pomolu
Agrarni budžet u Republici Srpskoj ove godine iznosi 180 miliona maraka, više nego ikad do sada. Brojka je duplo veća u poređenju sa lanjskim iznosom koji je bio na raspolaganju domaćim poljoprivrednicima. Ako se poredi sa ranijim godinama, onda je to povećanje još i veće. Međutim, uprkos rekordnom budžetu situacija u poljoprivredi čini se nikada nije bila gora.
Voćari, svinjari, ratari, povrtari svi će, prema njihovim tvrdnjama, sezonu završiti u gubicima. Na nerentabilnu proizvodnju žale se već nekoliko godina. Rad im opterećuju brojni problemi. Ponajviše preskup repromaterijal, loše cijene koje postižu na tržištu, prekomjeran uvoz voća i povrća što im onemogućava da prodaju sve ono što proizvedu.
Ipak najveće muke zadaju im vremenske neprilike uzrokovane klimatskim promjenama jer im unište sve što posiju. Kiša, suša i grad noćna su mora gotovo svakog poljoprivrednika.
Neprijatelj koji ne miruje i ne dozvoljava im da planove sprovedu u djelo te naplate mukotrpan rad. Tako je grad ove godine stao na put voćarima u potkozarskom kraju gdje je stukao sve što je mogao. Jabuke, najdominantnija voćna sorta kada je u pitanju voćarska proizvodnja u Srpskoj najviše je stradala. Najveći dio roda završiće u preradi, odnosno u proizvodnji sokova, rakije, džemova, čajeva i kompota. Prve klase biće manje od 30 odsto, što će tvrde voćari, uticati i na rast cijena jabuka, koje ni sada nisu jeftine. Potrošači u prosjeku moraju izdvojiti više od 1,5 KM za kilogram jabuka što je za većinu građana preskupo.
Ono što je gore od samih cijena voća i povrća jeste činjenica da domaći poljoprivrednici odustaju od proizvodnje. U domaće se svi kunemo, a domaćeg mesa, mlijeka, sočnih jabuka, paprika, lubenice, paradajza, luka uskoro čini se neće biti. U posljednje tri godine polovina voćara digla je ruke od tog posla. Ništa sjajnija situacija nije ni sa povrtarima. Sve je manje proizvođača, a samim tim i domaće hrane, a ako se ovako nastavi po svemu sudeći imaćemo krizu zbog nedostatka hrane jer je poljoprivreda definitivno pred kolapsom. Brzinom svjetlosti jure ka dnu koje samo što nisu dotakli.
Kako da prevaziđu nepovoljan period poljoprivrednici izgleda ne znaju, ne vide izlaz za krizu, niti im se nameću rješenja za nagomilane probleme. Naročito za klimatske promjene s kojim ne znaju kako da se nose.
Pretjerano im ne pomaže ni struka, ali ni nadležni. Kao da pitanje opstanka domaće poljoprivrede nije od krucijalnog značaja. Ko da se zamara seljacima i njihovim problemima kad politička prepucavanja i nacionalna pitanja donose daleko više poena kod glasača.
Maćehinski odnos prema poljoprivredi i svemu što je naše gura kompletno društvo u propast i to u momentu kada na svjetskom tržištu vlada velika potražnja za hranom. Umjesto da tu tražimo šansu i ujagmimo svoj dio kolača dižemo ruke kao da sutra ne postoji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
