Ko nam čuva djecu?

Vijest da je trinaestomjesečna djevojčica u srijedu izujedana u banjalučkom vrtiću "Tijana" potresla je javnost širom Republike Srpske.

Iako su nestašluci sastavni dio odrastanja svakog djeteta, postavlja se pitanje do koje granice se neko ponašanje toleriše kao nestašluk.

I ko to vaspitava i čuva mališane dok se njihovi roditelji bore da zarade koru hljeba? Zar je moguće da jedna vaspitačica sa iskustvom dužim od tri decenije ne može brinuti o osam mališana uzrasta od jedne do tri godine?

Kako to da nije odmah vidjela šta se dešava, s obzirom na to da je njena obaveza da vidi i čuje šta djeca rade dok su u vrtiću? Djevojčica sa više od 30 modrica i otkinutim dijelom uva sigurno nije ćutala.

Sve ovo baca sjenu i na ostale vrtiće i tete koje s puno ljubavi i odgovornosti brinu o najmlađima. Gubimo povjerenje u cijeli sistem jer kako poslije svega da nekome povjerimo ono najvrednije, svoje dijete.

Umjesto da iz vrtića ponesu najljepše uspomene na bezbrižno djetinjstvo ispunjeno igrom i osmijesima, nerijetko mališani pamte masnice i zlostavljanje.

Vjerovatno nisu srećna ni djeca koja maltretiraju svoje vršnjake, kao ni njihovi roditelji, ali je sigurno da se sa njima mora raditi mnogo više i uticati na njihovo ponašanje. Dijete je onakvo kako ga vaspitamo.

Da li su u slučaju koji potresa Banjaluku zakazali roditelji, predškolska ustanova ili cjelokupan sistem, pokazaće istraga. Ali, nije dovoljno samo pronaći odgovorne, kazniti ih i nastaviti dalje.

Ovakve situacije nam se ne bi smjele nikada dešavati. Nasilje među djecom treba spriječiti kroz edukaciju kako mališana i njihovih roditelja, tako i svih onih koji su na bilo koji način u kontaktu s djecom.

Svaki roditelj čije dijete ide u vrtić mora da plati određeni iznos mjesečno, a  koji u vrijeme krize i besparice nije nimalo beznačajan. Zar za novac koji izdvoje od svojih ionako malih plata ne mogu bar mirno otići na posao znajući da su djeca u sigurnim rukama?!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.