Ko je birao, a ko izabrao

Priča o lokalnim izborima u BiH polako dobija epilog, barem kada se radi o svemu sporednom što je pratilo ovu demokratsku tekovinu savremenog svijeta, da su građani ti koji odlučuju ko će ih predstavljati u vlasti.

Lokalni izbori bi trebalo da odraze volju onih koji glasaju i koji time žele da doprinesu boljem sutra onih koji imaju mjesto prebivališta u određenim lokalnim zajednicama.

Ali, da li je to uvijek tako? Ne! To su pokazali i dokazali protekli lokalni izbori u BiH i koji su objelodanili sve one stavke koje je potrebno mijenjati u Izbornom zakonu, da bi se zaista radilo o izboru građana, a ne nekih interesnih grupa.

Ako se objektivno pogleda cijeli posljednji izborni proces u BiH, počev od dana objavljivanja izbora do zatvaranja biračkih mjesta, preko brojanja glasova do izbornih rezultata, u sjećanju će nam ostati i stvari koje su, nažalost, ostavile i najjači pečat cijelom ovom procesu.

To su izborni inženjering, mahinacije i malverzacije koje su posvjedočile svemu, samo ne stvarnoj volji onih građana koji svoje mjesto prebivališta ne mijenjaju zarad nekih sitnih interesa.

Kako se u BiH vješto “gradi” izborni inženjering, najbolje su pokazali oni koji su, gle čuda, izrazili želju da tog sedmog oktobra budu stanovnici Srebrenice, a iduće jutro donijelo je sasvim drugu stvarnost. Od tih fiktivnih dušebrižnika ni traga ni glasa, pa ni kofera, ali ipak čisto sumnjam da su ih i ponijeli, jer su i sami znali da osmog oktobra više nikad neće biti tu. Mada, možda su se i zadržali još koji dan, odnosno onoliko koliko je potrebno da se odjave iz Srebrenice i da zadovoljni odu kućama, srećni jer su ispunili svoju misiju i narušili izborni proces i demokratiju.

Jedna od institucija koja bi trebalo da stane u kraj ovakvim pojavama - Centralna izborna komisija, ostala je vezanih ruku. Oni koji su trebali da dignu glas i ruku protiv inženjeringa, krađe i ucjena, ostali su nijemi i pasivni. Priklonili su se strujama koje su harale izbornim štabovima i koje očigledno naređuju i njima samima.

Zbog toga bi, osim dešavanjima na biralištima, istražni organi trebalo da se pozabave i pojedinim članovima CIK-a koji su “propustili” da vide i prijave sve što na izborima nije valjalo, a izbore koji su na takav način nekim kandidatima donijeli pobjedu, ponište. To bi se onda zvalo demokratijom, ovako možda nam se po ko zna koji put ponovi Srebrenica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.