Ko će nam ostati?
Kada govorimo o ekonomiji i kompletnoj situaciji u zemlji u ovoj godini koja je uskoro na izmaku i događajima koji su je obilježili, onda je to svakako odlazak radnika i nastavak masovnog iseljavanja ljudi iz BiH.
Sve je evidentnije da ne odlaze samo pojedinci, već cijele porodice. Sve je očiglednije i da mnogi ne odlaze samo radi finansijskih problema i slabo plaćenih poslova, već zbog generalnog stanja u državi i sistemu.
To da odlaze nezaposleni nekako smo i navikli, ali da pakuju kofere i sve više nas napuštaju visokoobrazovani i izuzetno stručni ljudi, koji ovdje imaju dobro plaćene poslove pa čak i vlastite firme, nije dobar pokazatelj, već problem na koji se nikako ne smijemo navići. Jer ako i oni žele da odu, ko nam ostaje? Ili adekvatnije pitanje - šta je uzrok, šta ih je navelo da se odluče da krenu sve ispočetka, negdje u tuđini, iako su ovdje imali sve. Da li se zaista već dugo vremena nešto pogrešno dešava u našem sistemu i dokle će se nadležni služiti opravdanjem da je migracija uvijek bilo i da će ih uvijek biti.
Jeste, migracija je oduvijek bilo i biće ih, ali statistike nikad nisu bile ovako sumorne i zabrinjavajuće kao posljednjih godina. U bilo kojoj branši, ako se osvrnemo, trenutno vlada ozbiljan deficit radne snage, tako da poslodavci više i ne kriju da im je teško pronaći dobrog i kvalitetnog radnika. Naprotiv. Apeluju odavno da nema ko da radi. I to ne samo u jednoj ili dvije oblasti. Svuda je manjak radnika - od zdravstvenih ustanova pa do kafana, u kojima ni za plate od 1.500 maraka (što je u ugostiteljstvu odlična zarada) ne mogu pronaći i angažovati dobrog radnika.
Privrednim društvima u Republici Srpskoj prije nekoliko dana dodijeljeni su detašmani za izvođenje radova u Njemačkoj. Ukupno 32 naša preduzeća dobila su te međunarodne sporazume, a svima je glavni i najveći izazov, kako su istakli, da sačuvaju radnike kako ne bi prešli raditi u njemačke firme. Hoće li u toj namjeri imati uspjeha teško je prognozirati i vrijeme će pokazati da li su ih sačuvali u svojim firmama.
Ali šta je sa poslodavcima i institucijama koje su u BiH, hoće li se i oni boriti za svoje radnike. Hoće li učiniti sve ili barem pokušati da obezbijede bolje uslove rada i života za one koji ostaju ovdje i ne namjeravaju otići. Hoće li po tom pitanju nešto preduzeti političari ili će sve to biti i ostati tek dio kampanja za predstojeće izbore, kada je uvijek pravo vrijeme za velika obećanja, a potom malih djela, da bi se stiglo do glasova, dok gubimo trku u ekonomskom, privrednom, ali i ljudskom smislu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
