Kiselo mlijeko

Nikako da sastave niz od nekoliko dobrih godina, da je ponuda dobra, potražnja velika i da ono što su velikom mukom, trudom i s ljubavlju proizveli uspiju da unovče.

Sve se svelo uglavnom na borbu za golo preživljavanje. Još jednom svi oni svjedoci su da je sve što rade hljeb sa sedam kora.

Među onima kojima je voda došla do grla jesu mljekari koji su dospjeli na ivicu opstanka jer se otkupna cijena mlijeka ne pomjera ni za fenig gore. Stočna hrana je poskupjela, komunalije takođe, radne snage nema ni za lijek, a farmeri u Srpskoj, bar ono malo što ih je ostalo, litar mlijeka u otkupu daju u bescijenje, odnosno za svega 0,50 ili 0,60 maraka.

S druge strane, litar prerađenog mlijeka kako iz domaćih mljekara tako i ono uvozno u marketima košta tri puta više.

Računica je i više nego jasna. Čak je i litar vode u prodavnici skuplji nego litar mlijeka u otkupu.

Sve to bacilo je domaće mljekare na koljena a na mnoge farme stavilo katanac. I ovi što još donekle odolijevaju svim problemima više su u minusu nego što imaju neku korist od svoga rada. Bore se da ne ugase farme, nadaju se da će bolje sutra ipak svanuti. Nadaju se već godinama, ali uzalud.

Njihova sudbina je neizvjesna.

Iz godine u godinu u njive ulaze sa strepnjom, gledajući u nebo ali i u novčanike i nadajući se da novac koji ulože u sjeme, đubrivo, oranje, sjetvu i žetvu žitarica potrebnih za ishranu stoke neće biti bačen u vjetar.

Litre prolivenog znoja, žuljevite ruke i lica pocrnjela od sunca u poljima gdje rade od jutra do mraka, svjedoče o njihovom trudu i želji da žive od svoga rada i da sa svojih deset prstiju prehranjuju porodice. Uprkos tome, kockice nikako da se slože u njihovu korist, pa da sa osmijehom na licu žanju plodove svoga rada.

Svi oni već odavno upozoravaju nadležne da su pred nama gladne godine ne budu li preduzete neke konkretne mjere na zaštiti domaće proizvodnje. A onima koji donose odluke vapaji poljoprivrednika kao da ne dolaze do ušiju. Evropa je svoje zaštitila i maksimalno podstiče svoje proizvođače. U trci s njima, domaći proizvođači već unaprijed gube utakmicu. I to je opšte poznato. Sudbina mljekara i svih ostalih poljoprivrednih proizvođača jeste u rukama onih koji kroje mjere podrške, visinu podsticaja i mogu da zaustave prekomjeran uvoz. Bez poljoprivrede nema ni privrede, a kad privreda padne na koljena prazne će biti trpeze i poljoprivrednika i administrativnih radnika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.