Kinesko (ne) znači da je loše
Zaista nije za čuđenje ako vam se neko požali kako mu je, nekoliko dana nakon kupovine, jedna od dviju bežičnih slušalica bespovratno otkazala poslušnost. Ili da je punjač prestao da puni telefon, a da ga niste dva puta pošteno iskoristili. Pogotovo ako su navedeni uređaji proizvedeni u Kini, jer je uobičajeno mišljenje da roba koja potiče sa istoka kvalitetom ne može da se mjeri sa onom sa zapada.
Iako su u posljednjih 10 - 20 godina i tehnologijom dostigle američke standarde, uz opasku zlih jezika da su ih u brojnim segmentima i kopirale, loš glas iz prethodnog perioda o “katastrofalnom kvalitetu” ostaće kineskim kompanijama kao negativni prišivak do ko zna kada, htjele to one ili ne. Međutim, da li je to u stvarnosti zapravo i tačno i da li stvarno treba da strahujemo nakon što kupimo bilo šta što ima kineski predznak? Naravno da ne.
Kineski proizvodi su u svijetu odavno prestali biti sinonim za nekvalitet, a krajnje je vrijeme da se i kod nas ruše neke od predrasuda koje smo imali o kineskim brendovima.
Nedavna anegdota jednog ovdašnjeg političara koji je imao bliski susret sa robotom u jednom pekinškom liftu zapravo je odraz takve teorije. Pored toga što proizvodi koji vode porijeklo iz Kine kvalitetom i te kako mogu parirati nekim vodećim brendovima, zbog neizvikanosti i manje agilnog marketinga od zapadnog imaju i realnije cijene, a uz to pružaju očekivani kvalitet.
U međuvremenu, dok se i na ovim prostorima izbistri tržište i kupci konačno shvate da sve što je kinesko ne mora da znači da je fuš - naša logika konzumerizma pluta u potpuno drugačijim kanalima komunikacije, nevezano za glavnu struju. Nas ne interesuje kvalitet jer, zbog poljuljanog standarda i vječne tranzicije, prvo što gledamo je cijena proizvoda. Mi se, zapravo, samo prilagođavamo i kupujemo onoliko koliko možemo i šta možemo.
To je u velikoj većini slučajeva upravo roba koja potiče iz najmnogoljudnije zemlje na svijetu, kažu podaci Uprave za indirektno oporezivanje. Od januara do kraja maja u BiH je iz Kine pristigao 91,1 milion kilograma raznih proizvoda u vrijednosti od oko 400 miliona maraka. Za istu težinu roba sa apada bi novčano zasigurno bila puno “teža”.
Logika je jednostavna, vremenski neka radi koliko radi, a cjenovno je povoljna jer ne zadire puno u kućni budžet. Sve su prilike da se takva uskoro neće mijenjati, sve dok se ne poboljša kupovna moć stanovništva. Dok je na niskom nivou, guraće uvoz kineske robe na naše tržište, a sigurno je da joj niko neće “gledati u zube”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
