Kazne za poslanike

Osnovni razlog za to je što narodni tribuni ne poštuju pravila koja su sami propisali i rijetko im pada na pamet da u tačno propisano vrijeme uđu u skupštinsku salu.

Ovo je samo jedan od pokazatelja koliko ozbiljno oni koje je narod izabrao shvataju poziv koji su odabrali.

Kada i počne zasjedanje, veoma rijetko su prisutni svi poslanici. Dokazuje to i podatak iz prve polovine ove godine kada su održane ukupno 23 sjednice, a na samo dvije su bili svi izabranici naroda.

Pored toga, pojedini koji i prisustvuju redovnije vijećanju u zakonodavnom domu, nikada ništa ne progovore, ne analiziraju zakone, ne predlažu inicijative za poboljšanje neke oblasti... Jednostavno smatraju da ne treba to da rade, da ih je narod birao da samo sjede, ćute i primaju platu.

Ne razumiju oni da im je isti taj narod omogućio da mjesečno u džep strpaju po 3.000 KM, pa da bi bar jednom godišnje trebalo da se zauzmu za njegove, a ne samo za lične interese.

Elem, takvi će rijetko ikada i progovoriti i osjetiti se krivim što žive na osnovu nerada.

S druge strane, postoje oni poslanici koji kada i progovore, bolje da to i ne urade. Postoje oni koji koriste mandat samo da bi galamili, tako izgleda kao da nešto rade. A postoje i oni koji ne znaju šta jedan narodni poslanik u stvari treba da radi, pa tako položaj koriste za lične obračune, vrijeđanja, podsmijavanja...

Poslanika nema u mjesnim kancelarijama, narod pojedine ne vidi nijednom tokom mandata, a postoje i oni koji nikada ne pročitaju nijedan zakon, a glasaju za njega, ili ga odbijaju.

Mnogo je nedostataka u propisima što se tiče rada poslanika i sva ova pitanja bi trebalo jasno definisati. Kakve obaveze ima poslanik prema narodu koji ga bira, kako predstavlja taj narod i koji je njegov krajnji rezultat koji je postigao u korist naroda.

Nadamo se da će najavljeni kodeks ponašanja poslanika u RS, koji bi trebalo da bude donesen do kraja godine, riješiti bar neka od neregulisanih pitanja.

On bi trebalo da propiše sankcije za one poslanike koji ne poštuju narod, da ih udari po džepu jer onu da "nema hljeba bez motike" pojedini više ne razumiju. Naravno, postoje oni koji su zaslužili radom da i ne dođu na vrijeme na sjednicu, da ponekad nekog i prozovu, neradnike prvenstveno. Njih je, nažalost, veoma mali broj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.