Kazani

Ne čudi, jer nas je niz dosadašnjih sličnih odluka tog tužilaštva, kad je riječ o zločinima počinjenim nad srpskim narodom, naviklo na to da su opstrukcije te institucije postale konstanta.   

Jer šta očekivati od tužilaštva koje uradi sve s ciljem prikrivanja ratnog zločina u vezi sa započetim ekshumacijama na sarajevskoj deponiji u Buća potoku?

Šta očekivati od tužilaštva koje potpuno otvoreno štiti poslanika SDA Šemsudina Mehmedovića, čak i kad protiv njega postoje neoborivi dokazi o počinjenim ratnim zločinima nad pripadnicima srpskog naroda u ratnom Tešnju?

Zar može biti regularan onaj glavni tužilac koji predmet pronalaska najvećeg skladišta skrivenog naoružanja, u kome je najbitniji akter takođe Mehmedović, prebacuje na lokalni nivo radi potpunog razvodnjavanja?

Šta reći o tom tužilaštvu koje, istovremeno, predmet ratnih zločina počinjenih nad Srbima u Zenici još uvijek drži u ladici? 

I, na kraju krajeva, šta reći o pravosuđu koje je u decembru 2011. godine, i pored neoborivih dokaza i svjedoka, oslobodilo svih optužbi Samira Bejtića, jedinog osumnjičenog za ratne zločine nad Srbima na Kazanima. Jedinog, jer oni koji su ranije osuđeni na male zatvorske kazne zbog Kazana, osuđeni su zbog ubistva, a ne zbog ratnog zločina.

Za sarajevsko pravosuđe nije bilo dovoljno ni to što je svjedok Jasmin Šljivo u pisanoj izjavi naveo da je Bejtić ubio rođake Nedeljka i Miodraga Lakića i bacio ih u Kazane, a da je Nedeljkovu sestru Nedeljku silovao sa još 20 do 30 zlikovaca. Zanemareno je, pored ostalog, i svjedočenje u kome Šljivo kaže da je Bejtić ubio Jovana Savića i Dragana Sokola, te da je na Kazanima zaklao i Slobodana Vujovića, koji je bio urednik u sarajevskom "Diskotonu".

Tužilaštvo BiH potpuno je na tom fonu. Ali, bez obzira na to, treba i dalje činiti sve što je u okviru zakona da bi se počinjeni zločini rasvijetlili, mada će to biti izuzetno teško bez duboke i kvalitetne reforme pravosuđa BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.