Kapitalni automobil
Dok običan svijet svakodnevno prebire po praznim džepovima i novčanicima iz kojih ne može više da izvuče ni za hljeb, dotle zvaničnici BiH, koji su se već odavno odvojili od baze o kojoj bi po slovu zakona i funkcije morali voditi računa, svakodnevno arče novac poreskih obveznika.
Primjera je svakodnevno napretek. Najnoviji je onaj koji se tiče zahtjeva za kupovinu automobila zamjeniku predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH Iliji Filipoviću koji je potpisao predsjedavajući Kolegijuma ove institucije Sulejman Tihić.
Da ironija bude veća, zahtjev za kupovinu automobila potpisan je 15 dana prije nego što je i usvojen budžet institucija BiH za ovu godinu. Dok je vođena žučna rasprava o tome da li će budžet institucija BiH biti usvojen ili neće, dok se javnosti tvrdilo da za ovu godinu nisu planirana sredstva za nabavku novih automobila, nekim čudom se novac odnekud stvorio.
Očigledno je da je sve dobro izlobirano i izdogovarano usmenim kontaktima i vezama, pa je cijela priča završena iza očiju javnosti i u sredstvima koja su povećana za kapitalne investicije našao se prostor i za jednog četvorotočkaša. Kapitalne investicije, dakle, za kapitalni automobil.
Svemu ovome valja dodati i činjenicu da je za potrebe čelnika Parlamenta BiH iz budžeta institucija BiH, a sa grbače poreskih obveznika tokom 2007. i 2008. godine kupljeno šest automobila za čiju je nabavku spiskano 421.000 maraka. Kada se ovome doda i 70.000 maraka koje su iz kapitalnih investicija namijenjene za kupovinu još jednog automobila jasno je zbog čega 14 godina poslije ratnih sukoba po mnogim bh. bespućima žive zaboravljene izbjeglice svih nacionalnosti koje i danas nemaju krov nad glavom, struju, vodu ili put.
Do njih sigurno neće stići udobna vozila bh. zvaničnika. Važni "državni pregovori", zaštita nacionalnih interesa, priča o evroatlantskim integracijama, patriotama, izdajnicima, zločincima i žrtvama, kao i sva druga naklapanja kojom je zatrovana domaća politička scena, pada u vodu kada joj se prislone nabavke skupih automobila i putovanja po svjetskim metropolama.
Kada se sve ove činjenice poredaju jedna pored druge jasno je da je priča o nacionalnim interesima i brizi za narod samo puka magla za naivne.
Niko ne spori da zvaničnici BiH treba da imaju određene beneficije i da zbog prirode posla koji obavljaju treba da se voze automobilima, ali u vrijeme ekonomske krize kada institucije BiH enormna sredstva troše na zakupe, plate, putovanja, odvojen život i sve drugo, kupovina novih, brzih i bezbjednih četvorotočkaša je sramota od koje bi pocrvenio svako ko ima iole obraza.
Ovi bosanskohercegovački su ga već davno izgubili.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
