Kako dalje?
Politička situacija u BiH je pod budnim okom mnogih unutar, ali i izvan njenih granica. I dok su na pojedinim adresama “presjekli” i objelodanili svoja viđenja, odnosno kazne, na drugima još vijećaju, a na trećim tragaju za potezima koji bi mogli da vrate zemlju u neke normalne okvire.
BiH je i danas, gotovo tri decenije nakon što je stavljena tačka na krvavi rat, pod međunarodnim protektoratom i sa strancima čiji su prsti još tu, u mnogim odlukama koje se vode kao stavovi zvaničnih institucija. Iako je to i više nego nenormalno, u zemlji koja se opisuje kao suverena, nekima to ne predstavlja nikakav problem, već sasvim suprotno. Kucaju na ta “strana” vrata svaki put kada zagusti, dozivajući u pomoć one koji su snose dobar dio odgovornosti za haos u koji je BiH zapala. I iz kojeg će se, prema svemu sudeći, teško izvući, jer ne prolazi gotovo nijedan prijedlog.
Predsjednici Srbije i Turske su tokom posljednjeg sastanka razgovarali i o BiH. Jasno je da je, po prirodi stvari, i jednima i drugima stalo da se ovo što sada imamo na domaćem terenu popravi, iz ovih ili onih razloga. Kada je stigla ta objava, da su spremni da budu svojevrsni domaćini sastanka za koji bi poziv trebalo da stigne predstavnicima naroda, potajno se nadalo da će oni biti prihvaćen od svih, ali nije tako.
Ponovo se pokazalo da nekima u Sarajevu nije do razgovara, bez obzira na to ko ih priželjkuje i da bi oni najradije da stranci iz evropskih i američkih kancelarija rade umjesto njih, kroje zakone i politike, jer im odgovaraju, a za ostale u BiH ih nije briga.
Želja za dominacijom i prevlašću je sve vidljivija. Teško je razumjeti da ima onih koji u startu odbijaju razgovore, a stalno prstom upiru u druge i viču da su krivci za stanje u BiH. Izgleda da upravo njima, koji nadaleko važe za jedine dušebrižnike u današnjoj BiH, sasvim odgovara ovo stanje i da samo čekaju i da su u stanju čekati sve dok oni koji su im naklonjeniji ne posegnu ponovo za odlukama koje su, realno gledajući, najpogubnije za zemlju u koju se zaklinju.
Domaći lideri su ti koji treba da razgovaraju i donose odluke. To nikada nije bilo lako, ali je ostalo upisano da su nakon dugih pregovora donesene određene odluke i tako napravljen korak naprijed. Razgovor je put na kojem svako ima pravo, može i treba da iznese svoje stavove, ali ako se u startu i poziv za razgovor ignoriše ili odbija bez argumenata, svima treba biti i jasno ko trenutno koči izlazak iz ove, ko zna koje u nizu krize.
BiH na ruku ne ide ni ova godina, jer je izborna, prema kalendaru i većini će biti izgovor za jačanje teške retorike s ciljem ostanka ili dolaska na vlast. Ipak, iako smo na korak do tog izbornog lavirinta, za razgovor mora da bude mjesta. Bolje milom, nego silom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
