Kajmak i mrvice
Poljoprivrednici u Republici Srpskoj jedva opstaju i nikako da stanu na zelenu granu. Iz sezone u sezonu problemi se samo gomilaju. Čak i kada ih vremenske prilike posluže pa proljećni mrazevi zaobiđu voćnjake, a ljetnja žega ne sprži rod kukuruza, nametne se neki novi problem koji ih guši i pritišće dok ne padnu na koljena.
Tako je bilo lani. Tako je i ove godine.
Od jutra do mraka rade u poljima i u voćnjacima. Žuljeve na rukama i litre prolivenog znoja i ne računaju kad na kraju sezone podvuku crtu. Mukotrpan rad se u poljoprivredi podrazumijeva čak i onda kada mašine rade dobar dio posla.
I kada nakon svega toga sjednu da podvuku crtu, nema ih nigdje, jer kajmak pokupe trgovci. Nije to od juče. Tako je oduvijek.
Za kilogram jabuke trgovci voćarima plaćaju u najboljem slučaju 0,79 KM, a prodaju ih po duplo, pa i troduplo, višoj cijeni u maloprodaji.
Računica je tu i više nego jasna. A istu muku muče i mljekari, kojima mljekare otkupljuju litar mlijeka za oko 0,60 KM, dok u marketima litar košta i do 2,50 marke.
I više je nego jasno kome ostaju mrvice, a ko ima razloga da zadovoljno trlja ruke.
Nije ni čudno što je Srpska pooštrila kontrole pa je i u mljekare poslala inspektore. Trebalo je odavno stati u kraj divljanju cijena i u marketima i u mljekarama i na benzinskim pumpama.
Nema te prosječne plate koja može sustići cijene koje rastu iz dana u dan po ko zna kojem tržišnom pravilu. Iako je formiranje cijena na tržištu slobodno, i ta “sloboda” morala bi da ima neku granicu, bar kada je riječ o osnovnim životnim namirnicama.
Trenutna situacija nije dobra ni za one sa četvorocifrenim iznosima na računu, a kamo li za radnike koji rade za minimalac da bi prehranili porodicu ili penzionere kojima pola penzije počesto ode na lijekove.
Priča da su poskupljenja posljedica globalnih dešavanja narodu je dosadila, jer koliko god i bilo istine, mnogi su globalnu situaciju iskoristili da pokupe kajmak. I koliko god se pravdali da nisu i prstom upirali u medije koji ih za to prozivaju, svi znamo da je istina.
I da je odavno došlo vrijeme da se stane u kraj kojekakvom mešetarenju i samovolji. Ako poljoprivreda potone, ni privrede ni trgovine neće biti. Džaba će biti plate četvorocifrene kad za taj novac neće imati šta da se kupi. Ako ugušimo poljoprivredu neće samo ratari i farmeri ostati gladni, mrvica neće biti ni za činovnike.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
