Kada smrt spasava život

Da smrt "spasava" život, znaju oni koji su nakon humanog gesta porodice pokojnika dobili zdrave organe i novu šansu za život. Oči hiljade oboljelih u Srpskoj čitavu deceniju uprte su u nadležne institucije, koje tvrde da će RS ući u donorsku mrežu Evrope i da je formiranje registra donora organa u planu.

I dok nadležni planiraju, bolesni boluju i čekaju. Bubrezi, jetra, rožnjače, za mnoge su jedini lijek, lijek koji nemaju i ne znaju da li će ikada dočekati ozdravljenje.

Slomljeni od bola, izgubljeni u začaranom krugu zakona i propisa, oboljeli su primorani da zdrav organ potraže u zdravstvenim ustanovama u svijetu. Da je ona narodna "zdravlje se skupo plaća" tačna, znaju svi koji se odluče na taj korak, jer zdrav organ košta nekoliko desetina hiljada evra.

Oni najhrabriji, koji uspiju nadvladati vlastiti bol, tragediju i gubitak najbližih, nađu načina da nekome pomognu i da uprkos svim zakonskim preprekama doniraju organe pokojnika koji je doživio moždanu smrt. 

Ali da na brdovitom Balkanu ništa ne ide glatko potvrdiće svako ko pokuša da učini ovo humano djelo. U RS nema zdravstvene ustanove koja vrši eksplantaciju organa, ona je jedino moguća u Sarajevu i Tuzli. Kao i obično slijedi niz procedura i zakonskih prepreka.

Međutim, nije sve samo crno ili bijelo.  Postavlja se pitanje šta i ako Srpska sutra donese zakon o zavještanju organa ili kadaveričnoj transplantaciji, jesmo li mi zaista spremni na to? Da li je naš zdravstveni sistem dorastao onim u Evropi i svijetu? Jesu li ljekari spremni da danas-sutra srce pokojnika "usade" u živog čovjeka i da ono nastavi da kuca?  

Vjerujem da nije nemoguće, ali da nije ni tako blizu taj dan. Dok čekamo, treba da imamo u vidu činjenicu da svako od nas jednog dana može biti donor, ali i onaj koji čeka organ kao nedostižan lijek.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.