Kad studenti utihnu

Tim riječima su studentski predstavnici objasnili ili bar pokušali objasniti, zbog čega su podržali odluku da hrana u menzi Studentskog centra "Nikola Tesla" u Banjaluci više od tri puta poskupi za one koji nisu stanari doma, ali se tu hrane.

Nekada su studenti dizali revolucije, a danas... Danas je čini mi se dovoljno samo ovo njihovo objašnjenje. Postupak koji i više nego dovoljno pokazuje u kakvoj su letargiji.

Srećom, pomenuta odluka nije realizovana. Nažalost, ne zaslugom studenata.

Kako je izazvana velika medijska pažnja, ministar prosvjete i kulture shvatio je da se mora pažljivije uključiti u cijeli slučaj i reagovati.

Poručio je da je Upravni odbor SC "Nikola Tesla" donio protivzakonitu odluku o poskupljenju ishrane za studente koji tu ne žive i da će ona biti poništena.

Cijene hrane će biti korigovane tako da studenti nemaju razloga za brigu.

Smirio se potom i direktor doma, kojem je obećan veći grant za subvencionisanje ishrane studenata koji nisu stanari doma i cijeli slučaj je dobio jedan lijep ili bolje reći, srećan kraj.

Međutim, taj srećan kraj ostao je i ostaće u sjeni. Sjeni koju je napravila ogromna pasivnost studenata.

Umjesto da su se oštro pobunili protiv odluke koja je išla na štetu stotine mladih koji su došli iz raznih krajeva Srpske da se školuju u Banjaluci, mirno su digli ruku i glasali za tamo neke druge interese.

Prilično pasivno na sve to su gledali i studentski lideri iz drugih organizacija, dajući samo po koji šturi komentar.

Ćutali su i oni koji bi direktno bili pogođeni tom odlukom da je realizovana. Ili jednostavno nisu znali na koja vrata da pokucaju i kome da se obrate. Bilo šta da je razlog, nije opravdanje. I nema opravdanja, već jedino  samonametnutog pitanja - čije interese u stvari štite studentski lideri?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.