Kad se kolo sreće okrene
Godinama je u Republici Srpskoj glavna uzrečica većine poslodavaca bila: “Ako nećeš ti, ima ko hoće, pod svakim kamenom mogu naći radnika”.
Dugo vremena su oni, kako samo oni misle da radnicima “daju hljeb naš nasušni”, a ne da ga oni zarađuju, diktirali pravila igre, nudili mizerne plate i ponašali se kao da je radna snaga beskonačan resurs. Međutim, vremena su se promijenila, a odnos snaga na tržištu rada doživio je preokret. Danas svjedočimo onome o čemu je Heraklit govorio: “Jedina stalna stvar u životu je promjena”. Kolo sreće se okrenulo, a sada poslodavci traže radnike pod svaku cijenu pa čak i oni bez iskustva su dobro došli. Da se kolo sreće okrenulo govori i informacija iz Zavoda za zapošljavanje u Srpskoj da je u tu instituciju pristiglo 277 zahtjeva za zapošljavanje čak 866 pripravnika - gotovo duplo više nego što je bilo planirano. Ciljna grupa projekta zapošljavanja pripravnika su lica sa VSS bez radnog iskustva. Decenije niskih plata i zanemarivanja radnika natjerale su mnoge da potraže sreću u inostranstvu i trbuhom za kruhom odu na Zapad, gdje su pronašli bolje prilike. Ono što poslodavci ovdje nisu cijenili, drugi jesu. Često se iz usta mnogih koji nude poslove mogla čuti tvrdnja “naši radnici su lijeni”. Pa ako je tako, zašto su zapadne zemlje otvorile vrata upravo tim “lijenim” radnicima? Ovaj paradoks pokazuje kako je dugogodišnji narativ o neradničkom mentalitetu bio samo opravdanje za uskraćivanje dostojanstvenih plata i uslova rada.
Danas, u ironičnom obratu, domaći poslodavci sve češće zapošljavaju radnike iz Turske, Pakistana i drugih zemalja. Ipak, među njima se može čuti žaljenje da stranci ne rade tako kvalitetno kao domaći. Kako bi rekao Balašević u svojoj kultnoj pjesmi: “Prava ljubav dođe tek kad od nje ništa ne tražiš”. Čini se da je ista stvar i sa radnicima - poslodavci shvataju njihovu vrijednost tek kada ih više nema. Veliko interesovanje za zapošljavanje pripravnika u Srpskoj ove godine jasno pokazuje koliko su poslodavci osjetili pritisak nedostatka radne snage. Međutim, iako ovakav interes može djelovati kao pozitivan trend, nameće se pitanje da li je cilj zaista pomoći mladim ljudima, ili poslodavci samo koriste državne subvencije za privremeni profit? Subvencija po jednom pripravniku iznosi i do 10.800 KM godišnje, što znači da država poslodavcima nudi značajna sredstva. No, prava vrijednost programa zapošljavanja vidjeće se tek ako poslodavci zadrže mlade ljude nakon završetka pripravničkog staža. U suprotnom, sve će se svesti na privremenu korist, još jedan manevar koji će na kraju samo odgoditi rješavanje stvarnih problema. “Ko bi doli sad je gori”, kaže narodna izreka koja možda najbolje opisuje sadašnje stanje na tržištu rada. Radnici su pokazali da ne pristaju na minimalne plate i loše uslove - ako ne ovdje, onda negdje drugdje. Poslodavci su, s druge strane, suočeni s nužnošću da ponude bolje uslove, jer više nema radnika pod svakim kamenom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
