Kad maske izblijede
U BiH je sve moguće, a ponajviše ono što se čini nemogućim. Nadaleko poznata i još više prepoznata kao zemlja slučaj ili moderno uređena kolonija opstaje već gotovo tri decenije, jer to, kako se čini, više želi dio domaćina nego stranci.
To se najbolje vidi ako se za primjer uzme sastav i djelovanje Ustavnog suda BiH, koji je godinama jedan od glavnih tema kada treba podgrijati političke tenzije i jedan od asova u rukavu u onim danima kada se treba pokazati navodna briga o ustavnosti u ovoj zemlji kakve teško da ima igdje.
Kao glavni čuvari suvereniteta BiH, njenog integriteta i ustavnosti promovišu se ponajviše oni koji i danas, tri decenije nakon potpisivanja mira i Dejtona koji je u nove okvire stavio ovaj dio Balkana, na svaki prijedlog za razgovor o otvorenim pitanjima ili prvo trče na adrese stranih mentora ili ih iz svega glasa pozivaju u pomoć, tražeći sankcije za Republiku Srpsku. Za ovaj dio BiH, ili kako vole da kažu RS ili manji entitet, jer su se njeni zvaničnici usudili da diraju njihovu svetinju zvanu Ustavni sud koju su, ni manje ni više, dali na čuvanje strancima. Onima koji su za njih i za njih navijaju, a trebalo bi, ako je po pravu i pravdi, da budu nezavisni. Ali...
Prosto je nevjerovatno da dio političkog Sarajeva ne želi ni da priča o tome da je vrijeme da se stranim sudijama lijepo zahvalimo za sve što su učinili, a učinili su i previše i to, u neku ruku, ne ponajviše na štetu Srpske, nego upravo BiH.
Ustavni sud BiH je, kada se sagledaju njegove odluke, a posebno način odlučivanja koji je na snazi posljednjih mjeseci, sve samo ne mjesto gdje treba da budu zaštićen temelj i ove i ovakve BiH, jer on ipak postoji.
Ustavni sud BiH je postao mjesto sukoba, a ne vladavine zakonitosti i ustavnosti, jer dio političara iz FBiH više, za razliku od nekih ranijih godina, niti učestvuje u radu onih institucija gdje neko samo i pokuša da otvori priču u reformi tog suda. Najbolji primjer za to je Dom naroda Parlamenta BiH koji je zbog prijedloga zakona o Ustavnom sudu, gdje je Republika Srpska navela da sve sudije treba da budu birane u BiH i da taj sud treba da oslikava nacionalni karakter zemlje, u svojevrsnoj blokadi. I to bez naznake da bi “primirje” uskoro moglo da zakuca na ta parlamentarna vrata.
Ako na trenutak ostavimo po strani političke naočare i pogledamo onim realnim, zar ne bi bilo normalnije da nakon toliko vremena napravimo taj iskorak i kažemo zbogom svim strancima iz domaćih institucija? Bilo bi, i upravo zbog toga što se to neće još, izgleda, zadugo desiti gledaćemo iznova i iznova brigu Sarajeva za BiH na način da se iz petnih žila trudi da protektorat ostane. Da nam stranci kroje kapu kako samo njima odgovara i da jedan narod nastoji da drži pod svojim skutima druga dva, nesvjesni da su im maske, o brizi za Ustav, iako su još tu, odavno izblijedjele.
Ulogom i djelovanjem Ustavnog suda ne treba se igrati, a pod maskama pričati kako su odluke tamošnjih sudija krajnje i obavezujuće te da o njima nema rasprave. To bi bilo tako i biće, ali onog dana kada i ta pravosudna institucija dođe na svoje mjesto.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
