Juriš na more
Umjesto tradicionalnih bukinga za odmor u Makarskoj, naši ljudi ovih dana su u iščekivanju drugačijih oglasa hrvatskih ugostitelja. Naročito se to odnosi na one koji ne mogu da pronađu zaposlenje, pa su prinuđeni da ga traže u drugim zemljama.
Vjerovatno će se začuditi jer će, nakon što, primjera radi, ovih dana u pretraživač ukucaju riječi “potraga”, “kuvar” i “Zadar”, uvidjeti da ondašnji ugostitelji nisu previše izbirljivi. Još prihvataju uvoznu radnu snagu bez obzira na divljanje virusa korona i pooštrene mjere na granicama.
Očigledno je da zbog deficita besposlenih na tamošnjem zavodu za zapošljavanje nemaju mnogo izbora. Tako su, pored toga što svoje nezaposlene odnedavno zakonski moraju prve da zaposle, prinuđeni da već u januaru krenu u prekograničnu potragu.
Jednim udarcem dvije muve, kazaće oni koji kod hrvatskih poslodavaca prođu na konkursu. Prvo, pošto niko ne zna koliko će pandemija potrajati, a mnogi skeptici najavljuju propast još jedne ljetne sezone, ovakvo zaposlenje će za mnoge biti i jedina prilika da vide more.
Drugo, uz prednost dnevne kombinacije sa deset sati rada plus tri sata kupanja na plaži, ovakvi sezonski poslovi su, po pravilu, dobro plaćeni. Naročito za naše standarde, gdje je poražavajući minimalac od 520 maraka neuporediv sa, recimo, ako baš nabasate na gazdu široke ruke, platom od oko 2.000 maraka. Da se ne lažemo, čuvanje pedalina ispod suncobrana na plus 35 uvijek će dobiti prednost u odnosu na branje jabuka u Podgradcima.
Mnogi koji su odlučili da tokom ljeta konobarišu na splitskoj rivi žele da pobjegnu od, zbog korone, aktuelnog konflikta na relaciji Vlada Srpske - ugostitelji smatrajući da, ko god da izađe kao pobjednik, radnik uvijek izvuče deblji kraj.
Neki od njih jednostavno nastavljaju tradiciju pa, kao što to rade radnici na kruzerima, na početku svake sezone zovu iste gazde, sa kojima su sklopili dugogodišnji prijateljsko-radnički pakt, pa odlaze na radna mjesta koja godinama samo na njih čekaju.
A ko zna, uvijek postoji nada da se radni angažman ne ograniči samo na jun, jul i avgust, već da im u CV-u stoji i stavka “čuvar plaže u zimskom periodu”.
Sve navedeno zvuči lijepo, za neke čak i savršeno, ako se poredi sa uslovima koje na ovim prostorima “izboksuje” najsposobniji sindikalac. I tu dolazimo do zaključka da je u pitanju samo još jedna migracija radne snage. Privremena, doduše, i ne vuče kompletne familije iz zemlje, ali svakako dovoljna da svi zajedno stavimo prst na čelo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
