“Junak” ili junak
Taman kad pomislimo da nas više ništa nenormalno ne može iznenaditi, dogodi se baš nešto takvo. Od rata je prošlo 26 godina, a djeca nam i dalje pronalaze oružje po komšiluku.
Ne, nije u pitanju protivtenkovska mina, skrivena duboko u šumi. Nije ni oružje zakopano u dvorištu, što je bila redovna praksa u postdejtonskim prvim godinama.
Ovaj put je neko ostavio automatsku pušku i dvije bombe 100 metara od naseljenog područja. Tek tako. Ostavio.
Pa dobro ljudi, da li smo normalni?
Da li smo to zaista došli u fazu da ne smijemo pustiti djecu da beru cvijeće ispred kuće?
Uz sva upozorenja nadležnih da najmlađe distanciraju od oružja pojavi se jedan “junak” koji im praktično gurne pušku i bombe pod ruku.
Sreća u nesreći, baš kao što reče jedan od roditelja, je to što bombe nisu pronašli dječaci koji bi, uz masu filmova i crtaća prepunih nasilja kao inspiracija, sasvim sigurno “pokušali nešto”. Bojim se i da pomislim kako bi to završilo.
Pa zar nam vijesti sa Tik-Tok izazovima koji su završili tragično nisu dovoljna opomena? Djeca su ogledalo starijih pa će, po uzoru na Teletabise i skakanje u bunar, oponašati i one koji se nonšalantno ponašaju u blizini teškog naoružanja. Pa nismo mi Amerika gdje je normalno da svaka porodica posjeduje lični arsenal, a zakonski je dozvoljeno da ubiješ provalnika na kućnom pragu.
Nonsens je to što bi za “junaka” ove priče, kao eventualni razlog ili opravdanje, mogla biti činjenica da je prijava posjedovanja oružja iz rata krivično djelo i što je zakasnio sa predajom u vrijeme kad je bila aktuelna akcija.
To ni u ludilu ne opravdava neodgovornost o kojoj je ove sedmice pisao region. Mjesto na kojem je ostavio oružje je naseljeno, puno djece. Mjesto na kojem je ostavio oružje je udaljeno tri kilometra od centra grada.
Nadam se samo da će svojevrsni hepiend ovog bizarnog događaja opametiti sve one koji drže zarđale vojne štekove u kutijama za cipele.
Vjerujem da bi u najbližoj policijskoj stanici prošli samo sa opomenom ali, čak je i svaka kazna milion puta manje bitna od dječijeg života.
Da je svjestan onoga šta je uradio, ili mogao da uradi, naš “junak” bi nakon svega izašao u javnost i izvinio se roditeljima djece koja su pronašla bombe.
Tada bi uradio veliko djelo o kojem bi tek pričao region, izbrisao bi apostrofe iz nadimka a mnogima bi zasigurno otvorio oči.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.