Jovan, cajke i Tompson
“Bio jednom jedan klinac, pravoslavni Dalmatinac.
Malo čudan i usovan, kažu da se zvao Jovan. Rastao je u Krajini, đe najljepše sviću zore i gledao svakog dana, na Karinsko plavo more. Tu je jednom ljetovala iz Srbije jedna mala, zaljubi se u Jovana, krajiškoga sirotana. U bogatstvu prokletome, njen se otac zanosio odveo je u Srbiju kad je Jovan zaprosio. Saznali su neki ljudi, još se sama zorom budi, tuguje i čeka princa, svog Jovana Dalmatinca. Kad sam čuo ovu priču, suza mi u oku sinu, jer je Jovan Dalmatinac život dao za Krajinu”.
Stihovi su pjesme “Jovan Dalmatinac”, zbog koje su pojedina lica iz Republike Srpske, koja su je pjevala i objavljivala na pojedinim društvenim mrežama i kanalima, novčano kažnjena od strane hrvatskih vlasti. Šta im je to toliko zasmetalo u stihovima ove pjesme!? Na koji način ona remeti javni red i mir u ovoj zemlji?
Da li to zbog toga što je nekada u Dalmaciji bilo i nekih Jovana, koji su pri tome i pravoslavci? Možda im je zasmetalo to što se pominju nekakvi Krajišnici, kojih danas gotovo da i nema u Hrvatskoj. Oduvala ih oluja, smišljena i plamska, a preživjeli mogu samo da tuguju za svojom djedovinom i ognjištima koja su ostavili za sobom. Nekada konstitutivni narod u ovoj državi sveden je na statističku grešku.
S druge strane, ne smetaju im Tompsonove pjesme, baš kao ni okupljanje crnokošuljaša ispred pravoslavne crkve na Cvjetnom trgu u Zagrebu, koji su sa sobom nosili zastave sa prvim bijelim poljem. Ne dodiruje ih previše ni to što se još uvijek ne zna šta je sa 1.500 ljudi, koji su nestali tokom “Oluje”. Nisu se oglasili ni kada se po školama iscrtavaju ustaški simboli, crtaju vješala pa ni kada su srpska djeca napadnuta, jer su skinuli te simbole sa spomenika koji je posvećen stradalim srpskim civila u Drugom svjetskom ratu. Baš kao ni uvredljivo klicanje na stadionima, u kom se spominju Srbi i vrbe.
Od Jasenovca prave radni logor, a od prvog dječijeg logora u svijetu obdanište. Nakon te prve čistke, a onda i druge tokom devedesetih, danas se od strane ove zemlje koja je, ironije li, pri tome članica Evropske unije, sprovodi novi “demokratski” teror. Nakon oduzimanja imovine, počelo se i sa kažnjavanjem izvođača ovakvih i sličnih pjesama pa i onih koji ih slušaju ili simpatišu, a vjerovatno će se naći na udaru i oni koji ih pjevuše pod tušem. Hrvatska svoj nacionalni identitet pokušava izgraditi na srbofobiji. Koliko ona ide daleko govori i ovaj posljednji primjer, baš kao sve češće zabrane cajki i koncerata narodne muzike.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
