Jezik i istorija
Bosanski jezik danas je jači nego ikada, stav je bošnjačkih lingvista. Tu tvrdnju potkrepljuju činjenicom da su za proteklih 20 godina svom jeziku vratili ime kojim su ga kroz istoriju nazivali, donesena je bosanska povelja, objavljeni su bosanski rječnici, bosanske enciklopedije, vrlo važni za naučno utemeljenje bosanskog jezika. Bosanski jezik se danas izučava na više katedri u Sarajevu, ali i u inostranstvu gdje je prihvaćen kao punopravan član evropske porodice jezika. Bošnjački lingvisti, dakle, rade svoje. Jedino im nedostaje, kažu, društvena briga o jeziku.
Lingvistička stvarnost u Republici Srpskoj je obrnuta. Daleko od svake naučne etike je Akademija nauka i umjetnosti RS koja je u aprilu osnovala četiri instituta. Akademici Srpske, ti ceremonijal majstori smješteni u crvenoj čohi novouređene zgrade, sami su sebi dovoljni. Oni se samopostavljaju, međusobno obožavaju, ćute i čekaju da se vlast izbori za status srpskog jezika u Republici Srpskoj.
Sve što su uradili za srpski jezik u protekle dvije decenije stalo je u jednu rečenicu "Postoji jedan jezik srpski, sve ostalo su politički jezici". S tom tezom vrte se kao vjeverica u točku, zaboravljajući da su Institut za jezik i Institut za istoriju nacionalna stvar i da ne mogu da budu u istoj ravni sa institutom za mašinstvo.
Iako postoje već osam mjeseci, javnosti Republike Srpske, članovi instituta još nisu predočili šta su naumili, koje projekte će imati, ko će raditi naučna istraživanja. Nisu uspostavili saradnju sa srodnim institucijama Filološkim fakultetom u Banjaluci i Istočnom Sarajevu. Za sada su izabrali direktora, pardon postavili. Iz šešira je izvučen Slobodan Remetić iz Beograda, jedini lingvista kojeg Akademija nauka i umjetnosti RS ima.
Nije im trebao profesor Miloš Kovačević, jedan od vodećih lingvista na srpskom govornom području koji je prvi pokrenuo inicijativu da se osnuje Institut za srpski jezik i već deset godina ukazuje na značaj postojanja te institucije. Nije im odgovarao ni profesor Ranko Popović koji je imao ugled još prije rata u Institutu za jezik u Sarajevu. Ko god ne pristaje da se udjene u klupko ja tebi - ti meni, nije dobrodošao u Društvo za uzajamno obožavanje tj. Akademiju nauka i umjetnosti RS.
Da je u Republici Srpskoj postojalo institucionalno nastupanje lingvista i istoričara u saradnji sa politikom, sve priče bošnjačkih lingvista i političara o stvaranju bosanske nacije, govorenju bosanskim jezikom otišle bi u vjetar. Budući da nema naučnih stavova, Bošnjaci mogu da rade šta hoće.
A naučnicima u Srpskoj političari su krivi, njihovo je obrazloženje da su intelektualci zanemarena kategorija društva. Pa gospodo, izvolite, izborite se. Političari ne mogu raspravljati o jeziku ako im neko ne ponudi. Vlast je tu da se stavi iza interesa naroda i da pomogne sprovođenje i institucijalizaciju datih ideja. Politika, naravno, ne bi smjela da iskače mimo naučnih interesa sopstvene države, ali inicijativa mora da dođe od struke. Jer jezik i istorija su kao hljeb. Što reče Matija Bećković "Ko hljeba i jezika ima, sve ima i kad ništa nema".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
