Jedni ruše, a drugi grade
Vrijeme očaja, vrijeme nade, jedni ruše, a drugi grade. Stihovi su ovo iz jedne od pjesama legendarne grupe “Azra” iz 80-ih godina prošlog vijeka. Album “Sunčana strana ulice”.
Nažalost, ovi stihovi su toliko i danas popularni, što zbog samog Džonija Štulića i “Azre”, što zbog sve iritantnijeg i nerazumnijeg ponašanja pojedinih bošnjačkih političara.
Oni u ovim vremenima očaja na sve načine blokiraju sve strateške i milionske projekte koji bi ovu zemlju mogli izvući iz “crne rupe”.
BiH je vjerovatno jedina zemlja u svijetu koja minira ili opstruiše strateške projekte koji bi donijeli ekonomski napredak zemlji. Ali, očigledno je da nekima izgleda više odgovara “što gore, to bolje”.
Posljednja u nizu takvih odluka je i ona u vezi sa gradnjom aerodroma u Trebinju. Ministarka inostranih poslova BiH Bisera Turković, iako je sve dogovoreno, u nušićevskom stilu, povukla je krajem prošle sedmice saglasnost na prvobitni memorandum o saradnji između Srbije i BiH za dugo najavljivanu izgradnju ovog aerodroma.
Još jednom se pokazalo da svaki projekat koji ima bilo kakve veze sa Srbijom odmah biva osuđen na višegodišnju blokadu, uz opravdanja o kojima bi mogli da raspravljaju na nekom simpoziju psihoanalitičara.
Uostalom, to se može vidjeti i iz primjera najavljene zajedničke saradnje Srbije i Srpske na gradnji hidroelektrane “Buk Bijela”. Slična situacija je bila i sa gradnjom mosta “Bratoljub” u Zvorniku, autoputa Beograd - Sarajevo... Povlačila se ručna, gdje god se moglo, uz škripu kočnica i paljenje guma.
Pojedini pokondireni bošnjački političari se ponašaju kao da pred vratima BiH stoje redovi investitora, pa ne mogu da se odluče koga će izabrati. Odlaganje i opstruisanje pomenutih projekata, i to samo zato što Srbija i Srpska planiraju da ih sprovedu, vrhunac je licemjerja tih raznih ministarki i ministara, koji BiH pretvaraju u srednjovjekovnu čaršiju i prokletu avliju, o kojoj je pisao nobelovac Ivo Andrić.
Sve ovo neodoljivo podsjeća i na situaciju u Evropi, koja se zarad neke solidarnosti odriče ruskog gasa i odlučuje da izvrši ekonomski harakiri. Vjerovatno i u Sarajevu slično razmišljaju, da im je “bolje” bez “srpskih investicija”, pa makar i suv lebac jeli. I to govore oni koji nose “luj viton” torbe, “armani” odijela i voze se u skupocjenim službenim vozilima na račun običnih građana. Hoćemo li ikada biti na sunčanoj strani ulice?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
