Jedan je Nole
Novak Đoković osvojio je svoju 23. grend slem titulu i postao prvi teniser kom je to pošlo za rukom, ali je u isto vrijeme postao i prvi igrač koji je osvojio svaki od četiri najveća turnira, najmanje tri puta.
Ispisao je Nole istoriju ovog "gospodskog" sporta i to u teniskoj eri boreći se protiv virtuoza Federera i vamos-tamos Nadala. Ostvario je to uprkos i naletu nekih novih klinaca poput Alkaraza, Ruda i Runea, ali i već teniskih zrelih igrača poput Medvedeva i Zvereva. Nije odustajao, iako je mnogo toga bilo protiv njega. Nisu ga pokolebale ni mnoge zabrane, osporavanja i prozivke samozvanih teniskih stručnjaka poput Bena Rotenberga.
Osporavali su ga i podmetali razne klipove, pokušavajući ga izbaciti iz ravnoteže, jer je u dijelu javnosti bilo neshvatljivo da jedan sportista sa prostora Balkana bude kralj "gospodskog sporta". Pogotovo kada jedan Balkanac odbije da igra pod zastavom Velike Britanije.
Slično poniženje, do prije par mjeseci proživio je i Nikola Jokić, kom nije dodijeljena MVP nagrada i to iz tako bizarnih i neshvatljivih razloga. I Jokić i Nole su se u ovim situacijama pokazali, kao što bi rekli na zapadu, kao veliki džentlmeni. Istrpjeli su sve te djelima i rezultatima ne samo na terenu, već i u svakodnevnom životu, pokazali ko su i šta su.
Mnogi analitičari, poput Maca Vilandera u Noletu i dan-danas vide mašinu, ali on to sigurno nije. Samo je posvećen ciljevima koje je pred sebe postavio. I ta njegova posvećenost, realnost i mentalna snaga jeste ključ svega, ali i najveća enigma iz perspektive onih koji ga "proučavaju". Neopravdani zvižduci sa tribina bili su mu gorivo.
Nije ga pokolebalo ni kada su ga danima držali zaključanog u hotelu sa migrantima. Izborio se i sa prozivkama da je antivakser i čudak jer ne jede meso. Ismijavali su ga i kada je odlazio u Visoko da napuni baterije. I sve ovo više govori o nama, nego o njemu. I zbog toga mu treba skinuti kapu, kao što je nedavno uradio i Lebron Džejms u vezi sa Jokićem. Jer nisu u pitanju samo osvojene titule i nagrade, već i to što je Novak jedna velika ljudska gromada, uzor za neke mlađe generacije. Kako na terenu, tako i van njega.
Pored toga, on je i najbolji ambasador Srbije i neko ko je na svoj, Noletov, ljudski i prijateljski način promovisao suživot na ovim našim prostorima. Damir Džumhur nikada nije krio koliko mu je Novak pomogao.
Novak je do 23, istorijske titule došao u 36 godini. Interesantno, ali broj 23 na svom dresu je nekad nosio leteći Majkl Džordan. Da li Novak može napraviti još koji korak u svojoj više nego uspješnoj karijeri? U njemu je toliko pozitivne energije da samo nebo može biti granica. Idemooooo!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
