Jasle za birače
Izborni zakon BiH odavno je prevaziđen, prepun nedostataka i manjkavosti koje omogućavaju brojne zloupotrebe i toga su apsolutno svjesni u svim političkim partijama, ali volje za njegove izmjene ili bolje rečeno za izradu potpuno novog izbornog zakonodavstva jednostavno - nema.
Parlamentarne i interresorne radne grupe za izmjenu zakona godinama se formiraju sa tim zadatkom, ali rezultati se svode na kozmetičke izmjene, a mnogo češće čak ni na to. Slučajno ili ne, najčešći kočničar bila je SDA, koja je po običaju nakon postignutog dogovora u pomenutim interresornim radnim grupama o važnim pitanjima na kraju ubacivala neku neprihvatljivu stavku i tako rušila kompletan dogovoreni paket. Međutim, za političare neuobičajeno iskren je dugogodišnji parlamentarac i aktuelni delegat SNSD-a u Domu naroda BiH Lazar Prodanović, koji je za naš list otvoreno rekao da “ni vladajuće, ni opozicione stranke nisu za suštinske promjene, jer izgleda da nedostaci u zakonu svima odgovaraju i da ih svi koriste”. To je poražavajuće tačno, jer praktično potvrđuje da stranke prilikom biranja između demokratske volje građana i s druge strane mogućnosti manipulisanja tom voljom u svoju korist, po pravilu biraju ovo drugo.
Pri tome dodatno poražava činjenica da se u žestokom političkom ratu u vezi sa izborom članova Centralne izborne komisije BiH kristalno jasno vidi da niko od političkih aktera ne želi toj instituciji da obezbijedi neophodnu nezavisnost, već da je riječ isključivo o borbi za političku kontrolu nad tim tijelom. Ruku na srce, ništa drugačije nije ni kad je riječ o pravosudnim i bilo kojim drugim institucijama nad kojima politika želi kontrolu, ali problem je što je izborno pravo jedno od osnovnih demokratskih prava koje vuče korijene iz antičkog doba i zato i u simboličkom i u stvarnom smislu ima najveći značaj, a u BiH sve drugo vuče na taj period, osim prava na slobodan izbor.
I u tom nekako i leži suština, jer politiku u antičkom smislu, kao borbu za opšte dobro odavno ne doživljavaju ni političke partije, ni građani. Partije funkcionišu kao prava preduzeća lišena bilo kakve ideologije i za naklonost birača se ne bore programima, već radnim mjestima na državnim jaslama, pri čemu niko ne postavlja pitanje od čega i do kada će zaposleni besposličari u birokratiji primati platu, jer država jeste najbolja krava muzara, ali i najbolja krava na kraju može da presuši.
Problem je što opozicija na republičkom nivou upozorava na to, ali u lokalnim zajednicama u kojima ima vlast ne radi apsolutno ništa da to i potvrdi, odnosno radi sve ono za šta optužuje vlast na nivou Srpske. Zato su izbori odavno postali ono što staje u izreku o Kurti i Murti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
