Jasan cilj
BiH će ove godine obilježiti četvrt vijeka od okončanja krvavog sukoba u kojem je izgubljeno hiljade i hiljade života. Dio je stradao na ratištima, drugi na kućnim pragovima, ali veliki broj žrtava još nije ni pronađen, niti su kažnjeni svi odgovorni za počinjene zločine.
Veliku odgovornost za takvo stanje snose pravosuđe i politika, koja je imala i još ima značajnu ulogu u svemu tome. Svima je jasno da svi ne žele da se otkrije prava istina o dešavanjima sa početka devedesetih godina prošlog vijeka jer to postaje sve očiglednije iz dana u dan.
Posebna priča je Srebrenica i ono što se tu dešavalo u julu 1995. godine jer Bošnjaci i danas istrajavaju na priči da je tamo počinjen genocid, dok srpska strana ne krije da su počinjeni zločini, ali ne i genocid.
S druge strane, dok određeni bošnjački političari i nevladin sektor ne žele ni milimetar da se odmaknu od mita koji grade godinama, ne žele ni da pomognu u istraživanjima čiji je cilj dolazak do istine, za razliku od Srba koji su prije izvjesnog vremena napravili korak dalje usvajanjem odluke da budu formirane dvije nezavisne komisije, od kojih je jedna dobila zadatak da istraži šta se stvarno desilo tih julskih dana u Srebrenici.
Stav o tim događajima nedavno su iznijeli i nekoliko desetina akademika iz Republike Srpske, koji su se, putem otvorenog pisma, obratili domaćoj i stranoj javnosti, ukazujući da zločine niko ne negira, ali da genocid tada nije počinjen i da treba dozvoliti stručnjacima da istraže i da, na kraju, i daju svoj stav.
Međutim, taj put do istine, kakva god bila, biće težak. Možda i nemoguć, a samo jedan u nizu dokaza za to je postupak direktora Memorijalnog centra “Potočari” Emira Suljagića, koji je, prema dostupnim podacima, odbio da precizne podatke o okolnostima stradanja žrtava koje su sahranjene na toj lokaciji dostavi Nezavisnoj međunarodnoj komisiji za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine.
Brojke su u ovoj priči veoma važne za istinu i kvalifikaciju zločina, a one su godinama diskutabilne jer postoje čak i javna priznanja da su među bošnjačkim žrtvama i stradali iz drugih naroda, ali i najave da će ove godine, na toj lokaciji, biti sahranjena 82 tijela koja se vode kao N.N. Kao nepoznata.
Cilj je jasan. Treba održati brojke i onakvu istinu o Srebrenici koja je u interesu bošnjačkog naroda, ali takav pristup nikako ne vodi ka tome da se utvrdi istina. Istina koja je potrebna za suživot i pomirenje na ovim prostorima, a za koje se svi, barem deklarativno, zalažu.
U posljednjem ratu stradali su i jedni i drugi i treći. Zločina je bilo na svim stranama. Svi odgovorni moraju da snose posljedice, bez obzira na to ko je u pitanju, ali situacija na terenu, ni poslije ovoliko godina od završetka rata, nije takva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
