Izlaz
BiH, po svemu sudeći, nastavlja po svojim starim običajima, čineći sve da ne bude prekinut niz krize po kojoj je i te kako poznata daleko izvan svojih granica i ovog dijela uzburkanog Balkana.
Situacija je u rijetkim momentima bila potpuno stabilna i pod kontrolom, a na tome najviše možemo da zahvalimo onima koji su birani u ime naroda i sa zadatkom da i rade tokom mandata u njihovom interesu.
Međutim, lakše je nabrojati slučajeve kada je to i bilo tako, nego koliko su puta svojim djelovanjem proizvodili krizu i stavljali u okove zajednički nivo vlasti u ovoj zemlji, a time i dobar dio naroda koji se još trudi da na ovom dijelu planete ostane i u budućim danima, mjesecima, godinama.
Svojevrsni autor ove najnovije krize, koja je samo prividno splasnula, jeste, ni manje ni više, nego Ustavni sud BiH, odnosno sudije koje su još tu, a među kojima su i tri stranca koje bošnjački političari čuvaju kao oči u glavi i spremni su da učine sve da bi im obezbijedili trajni ostanak u BiH.
I to je samo jedan od apsurda ove zemlje i dijela onih koji godinama stoje iza nje. Barem na osnovu funkcije, jer zaista je izvan svake pameti da im je više stalo do toga da stranci upravljaju ovom zemlje nego da taj posao, već toliko godina poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma, preuzmu domaći stručnjaci.
Dosta pokušaja da se to promijeni je bilo u proteklom periodu, a dolazili su uglavnom iz Republike Srpske, uz povremenu podršku ključnih faktora iz reda hrvatskog naroda. Bošnjački politički predstavnici nisu bili za to, čak su bježali i od toga da uređenje Ustavnog suda i dođe na dnevni red.
Ma koliko su ponekad i političke strukture iz Srpske posezale za ovim u momentima kada je to, jednostavno, bila potreba kako bi se druga, možda čak i važnija pitanja sakrila privremeno pod tepih, suština je da upravo oni kojima je sva priča sažeta u suverenitet, taj najvažniji segment postojanja i BiH daju u ruke drugima.
I tu se ponovo vraćamo na početak. Isti po ko zna koji put. Političari kažu da spremaju planove za deeskalaciju situacije, a dio njihovih stranačkih kolega svojim potezima čini upravo suprotno i to u vrijeme dok se daju novi rokovi da oni prvi pripreme ponude za pregovore. Ali to je upravo BiH.
To je zemlja u kojoj o malo kojem pitanju političke prirode ima saglasnosti, a za to ne treba kriviti samo one u takozvanom političkom Sarajevu ili i neke u srpskom korpusu.
Veliki, ali veliki dio krivice za činjenicu da i nakon tri decenije mira i novog poglavlja u istoriji ova i ovakva zemlje i dalje traži izlaz iz svega toga te vrata za bolje sutra jesu stranci. Oni koji bi u svojim zemljama bili možda tek malo veći od makovog zrna, a ovdje glume i boga i batinu.
Izlaz nam je tu pred nosom, samo se treba svako držati uglavnom onog puta i prava koje je dobio tog novembra 1995. godine, a o ostalim smjernicama da se argumentovano pregovara.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
