Izigrani malinari

Koliko je tačna ona rečenica “Gdje prestaje logika, tu počinje Bosna”, najbolje svjedoče malinari koji ove sezone posljednjim atomima snage pokušavaju da isplivaju sa dna.

Vrijedni i pošteni proizvođači ovog slatkog, crvenog voća samo su kap u moru apsurdnih primjera u BiH jer za situaciju u kojoj se trenutno nalaze ne postoji logično objašnjenje, zasnovano na pravilima poslovne ekonomije.

Ako 200 grama domaćih malina u maloprodaji u BiH košta oko 1,50 KM, a na policama stranih supermarketa, gdje obično i završava, po nekoliko evra, po kojoj računici hladnjačari malinarima za kilogram roda isplaćuju od 1,20 do 1,50 KM?

Kojom se to matematičkom formulom dolazi do ove sramotno niske cijene, koja ne pokriva ni troškove proizvodnje, a kamoli da napaćenom seljaku donese minimalnu zaradu.

Po toj računici se jasno vidi da sa ekstraprofitom i punim džepovima završavaju otkupljivači i trgovci, koji nisu prolili ni kap znoja da se domognu te zarade, za razliku od  proizvođača koji su na njivi radili i po 15 časova dnevno ne bi li sačuvali rod od kiše, grada, suše. Ogorčeni zbog takve “pravde i pravičnosti”, mnogi malinari su pribjegli radikalnim potezima, zapalili usjeve i odustali od berbe ostavljajući malinjake, u koje su uložili značajan novac i rad, da propadaju na njivi. Zbog nerentabilne cijene i nebrige nadležnih dovedeni su na ivicu ambisa i s punim pravom prijete hladnjačarima blokadom izvoza. Dosta im je da desetak otkupljivača iz udobnih fotelja kroji kapu njima, hiljadama malinara koji pošteno preživljavaju od svog mukotrpnog rada.

Ono što je porazno je činjenica da nisu izigrani samo malinari, jer se sa ovim problemom suočavaju i drugi proizvođači u BiH. Svake godine ratari koji siju pšenicu muku muče ne bi li od mlinara izvukli tek toliko novca da pokriju troškove proizvodnje. Ništa bolje ne prolaze ni proizvođači kukuruza, soje, kupusa i paprike. Kad dođe vrijeme za naplatu, za glavu se hvataju i voćari koji sočne jabuke, šljive, kruške prodaju u bescjenje trgovcima, koji krajnjim potrošačima to isto voće naplaćuju po nekoliko puta višoj cijeni.   

Iako su i jedni i drugi i treći bezbroj puta upućivali apele i vapaje na adrese nadležnih institucija na državnom i republičkom nivou, pomoć i zaštita uporno izostaju.

Stoga malinarima u blokadi hladnjačara treba da se pridruže i ostali voćari, ratari, povrtari jer samo udruženim snagama mogu stati na kraj trgovačkim lobijima. U suprotnom, ne preostaje im ništa drugo nego da ugase proizvodnju, spakuju kofere i odu da koru hljeba zarađuju negdje u inostranstvu.     

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.