Izgubljeni
U BiH, u kojoj je, inače, gotovo sve išlo “na guranje” je sada sve stalo i niko se ne usuđuje da prognozira da li ćemo i kada napraviti korak naprijed i vratiti se na stare, teške staze ili će biti napravljene neke nove, bolje i brže.
U tom pravcu godinama već gledaju i nadaju mu se brojne porodice u Srpskoj koje još ne znaju sudbinu svojih najmilijih - sinova, očeva, stričeva, ujaka i drugih članova uže i šire porodice koje su posljednji put vidjeli, čuli i zagrlili tamo nekad početkom devedesetih godina prošlog vijeka. I od tada je nastao muk dok im duše vrište i traže način kako da ubrzaju potragu, da im pronađu makar kosti i polože ih u grobove. Da imaju gdje da im polože cvijeće, zapale svijeće i posjete s vremena na vrijeme te njihove vječne kuće.
Na tom putu, kako uporno ponavljaju, smeta im institucija kojoj je davno povjeren zapravo suprotan zadatak. Smeta im Institut za nestala lica BiH koji je preuzeo obaveze ranijih entitetskih komisija i koji, do danas, nije ispunio svoj zadatak.
Proces traženja nestalih nedopustivo dugo tapka u mjestu i s pravom na to ukazuju iz organizacija koje okupljaju porodice koje tragaju za onima sa kojima su se rastali prije 20 i više godina, ni ne sluteći tada da im je to posljednji pozdrav. Ne pomišljajući da se nikada više neće vratiti, a još manje da će ih tražiti i nakon toliko godina, tokom kojih su slike počele da blijede, ali ne i žal za najmilijima.
Ali vrijeme čini svoje i toga su svi svjesni. Jer nestaju i oni koji tragaju za nestalima te oni koji znaju i koji su svih ovih godina znali lokacije na kojima su masovne grobnice, ali su, iz nekih jačih, ali nerazumnih razloga ćutali o tome.
I danas smo, zbog tih i brojnih drugih stvari, ovdje gdje jesmo. U lavirintu iz kojeg ne možemo izaći i u kojem se vrtimo predugo. Rat je bio i završen je, ali i neko korijenje još ne da naprijed. Vuče na svoju stranu, a nestali su i dalje samo brojevi, a ne osobe sa imenom i prezimenom. Majke su i dalje u crnini, gledaju u požutjele slike i maštaju kakvi bi bili da su uspjeli da se izvuku iz kandži zla ili koliko bi im već svijeća zapalili na grobu da su Institut za nestala lica i tamošnji odgovorni radili posao kako je trebalo, po struci i objektivnosti, a ne prema selekciji.
Dan nestalih i poginulih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu u Srpskoj će ove godine biti obilježen danas, a ne 15. septembra kao ranijih godina. Bitno je da istrajemo u namjeri i misiji da što više nestalih, bez obzira na to da li su Srbi, Hrvati, muslimani ili iz reda ostalih, ponovo dobije ime i prezime, prestanu biti N. N. lica i da u miru dobiju grob, kad im je rat oteo život.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
