Izgubljeni milioni
Za BiH se često kaže da je to siromašna, mala zemlja na brdovitom Balkanu gdje, u dva entiteta, žive tri konstitutivna naroda, dok se pripadnici ostalih naroda još bore za svoja prava, ali i mjesto gdje prestaju da važe svi principi ljudstva i odgovornosti. Naročito za one u vlasti ili bliske njima.
Revizorski nalazi su jedan od najboljih dokaza za to, ali da stvar bude gora i njih sve manje slušaju oni kojima se direktno obraćaju, jer da je slučajno drugačije, u posljednjem izvještaju o izgubljenim parnicama BiH i njenih institucija bilo bi više pohvale od kritike. Međutim, situacija je upravo suprotna.
BiH je, naime, čest gost u domaćim sudovima, a još češće na optuženičkoj klupi. U proteklih pet godina na hiljade tužbi podneseno je protiv nje i institucija, a da situacija bude još više tragikomična pobrinuli su se oni službenici koji rade u njima, odnosno koji su morali putem suda da traže svoja prava.
Najviše sudskih parnica je, prema zvaničnim podacima, pokrenuto zarad isplate dnevnica i drugih naknada u pravosudnim institucijama, a pravdu putem sudova su često tražili i pripadnici Oružanih snaga BiH te oni koji su neosnovano bili lišeni slobode.
I tako zahtjev po zahtjev, slučaj po slučaj, parnica za parnicom i dođosmo do toga da godišnje oko 3,4 miliona u jednoj “siromašnoj zemlji kakva je BiH” ispari zbog nečije neodgovornosti i činjenice da zbog te neodgovornosti nije ni odgovarao. I tu je početak i kraj svega. Jer u ovoj zemlji ima i te kako i novca jer je siromašna samo kada je u pitanju odgovornost prema budžetu - javnom novcu koji dolazi od svih poreskih obveznika ove zemlje, a na koji pojedinci, pa čak i dobar dio službenika, gleda kao na nešto što može bez problema da se rasipa.
Brojni primjeri govore u prilog tome. I to nije ni od jutros ni od juče. Tako je to deceniju pa i duže, jer je deset godina samo prošlo otkako su revizori prvi put pod lupu stavili sudske sporove, dali preporuke, ali izgleda mahom uzalud, jer se s pravom možemo zapitati da li ih je iko i pogledao, a kamoli tumačio ili, ne daj, bože, pokušao da primjeni i popravi pravila ponašanja u svojim redovima.
Izgubljene sudske parnice su samo jedan od primjera koliko je BiH zapravo jedna izgubljena zemlja. Moglo je daleko manje novca biti iskeširano za pokrivanje tih troškova, ali nije jer je zakazao čitav sistem i tu izgovora ni opravdanja nema. A ni odgovornosti za to. I dok je god tako, biće nam ovako - žalićemo za milionima koji su uzalud potrošeni i uglavnom druge vući za rukav da nam pomognu, jer, eto, nedostaje novca za škole, vrtiće, bolnice, ustanove. I da se razumijemo - milioni za izgubljene parnice su tek, što bi se reklo, vrh ledenog brijega javašluka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
