Istrage
Ima li, i koliko, istražnih i sudskih predmeta koje neko nadležan svjesno ne procesuira nego ih drži po ladicama, koji godinama skupljaju prašinu po ormarima nadležnih institucija zbog korupcije ili opstrukcije?
I laici, ali i oni upućeniji u funkcionisanje nadležnih institucija složiće se da je odgovor na ovo pitanje pozitivan. Svi, naravno, osim zvaničnika, odnosno zaposlenih u tim institucijama.
S tim pitanjem na koje ni danas nema jasnog odgovora opet su se susreli novinari "Glasa Srpske" pišući, ovog puta, o policijsko-tužilačko-sudskim predmetima u kojima se nalazi banjolučki biznismen Jovan Vidović.
Kad odbacimo učestale tvrdnje "običnog svijeta", ali i onih upućenijih, da Vidović "ima ljude u svim institucijama, i od uličara do najviših političara" kao priče nivoa rekla-kazala, dublja analiza svega onoga što je i kako je Vidović uradio, a što do danas nije procesuirano, ipak će pokazati da tu neko ili neki od nadležnih debelo nisu čisti.
U tužilaštvu će reći da nemaju dovoljan broj tužilaca, ali da su ipak svoj dio posla u tom slučaju odradili profesionalno.
U policiji će, takođe, reći da nije do njih, da nema govora o neradu ili lošem radu, a ni slučajno o korupciji, te da se radi o težoj vrsti istrage o falsifikovanju ili upisima u zemljišne knjige i posjedovne listove, što zahtijeva mnogo vremena.
U sudu, opet, kažu da im takođe nedostaje radnika, da se predmeti rješavaju po principu hronološkog reda i da su po planu i programu sada na redu oni iz 2006. godine.
Tako bi, valjda, trebalo da konačno na red dođe i koji predmet od onih mnogobrojnih slučajeva bespravne izgradnje objekata po Banjoj Luci čiji je akter Vidović.
Očekujemo, dakle, da konačno bude prekinuta praksa po kojoj Vidović u ovom gradu gradi kad hoće, šta hoće, gdje hoće, kako hoće i koliko god želi. Odnosno da sve to radi nekažnjeno.
A ne očekujemo, naravno, da bude osuđen na uslovnu kaznu zbog te bespravne gradnje pod prijetnjom zatvora, a da, kad je prekrši činjenjem novog istog krivičnog djela, umjesto zatvora, opet bude "kažnjen" uslovnom osudom.
Jasno je da sud po zakonu nije obavezan da u slučaju ponavljanja krivičnog djela uvijek opozove raniju uslovnu osudu, uzme kaznu zatvora prema ranijoj presudi i izrekne jedinstvenu kaznu zatvora za oba krivična djela, ali to bi u slučaju Vidovića bilo više od teško objašnjive privilegije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
