Istina iz laboratorije
Svaka priča ima svoj kraj, ono posljednje poglavlje u kojem se sumiraju utisci, razjasne sve misterije i nedoumice, ali teško da se može naslutiti kakav će on biti. Kao i kada će doći.
Jedna od takvih priča je i ova srebrenička koja traje, evo već više od decenije, i u kojoj su dvije strane suprotstavljene još od prve rečenice, od prve stranice i prvih pokušaja da se na svjetlost dana iznese istina o svim stradanjima u Srebrenici iz jula 1995. godine.
Svoje učešće (možda i ključno) u priči su zauzeli i stranci koji su proces identifikacije stavili pod svoju bravu, a ključ sakrili u svoje odaje i ljubomorno zataškali od svih, kako se ne bi, izgleda, saznalo šta se dešava iza zatvorenih vrata i da bi se svake godine, svakog jula, nastavila sahranjivati tijela navodno postradalih Bošnjaka u Srebrenici. Pa čak i poslije toliko godina od jula 1995. godine.
A da li i koliko udio u svemu tome ima glavni objekat ICMP-a u Tuzli još nije poznato. Možda se (nadajmo se) sazna ako ne prije, onda barem na kraju priče. Ono što za sada imamo su tvrdnje koje, evo već po drugi put za manje od godinu, ističu iz nevladine organizacije "Istorijski projekat Srebrenica".
Ono što zabrinjava jeste činjenica koja nije nimalo bezazlena i koja ukazuje na to da upravo glavni objekat Međunarodne komisije za nestala lica u Tuzli nema međunarodnu akreditaciju za DNK laboratoriju. To, ako se pokaže da je stvarno tako, vraća priču ponovo na početak i kraj odgađa do daljeg.
Brojni posmrtni ostaci "pronašli" su mjesto u laboratoriji u Tuzli, poslije čega su završavali na sahrani i tu se završavao i taj dio priče. I nikom ništa. Sve je bilo u rukama ICMP-a na čiji monopol se nije moglo uticati niti posebno galamiti.
U brošuri pod nazivom "Srebrenica - sve što treba da znate, a bilo je zabranjeno da se kaže" navedeno je da niko u ovoj laboratoriji nije izvršio inspekciju, da rukovodstvo nije predočilo zadovoljavajuće dokaze o profesionalnosti, kao i da niko nema mogućnost pristupa DNK izvještajima ICMP-a zbog čega je i svaka provjera forenzičkih "nalaza" o Srebrenici, ni manje ni više nego, isključena.
Da bi se saznala cijela istina i tačni brojevi, neko mora dati odgovor na pitanje zašto se DNK uzorci zloupotrebljavaju u svrhu nekritičnog prihvatanja unaprijed određenog broja žrtava u Srebrenici. I na to se mora staviti tačka i privesti priču kraju. Neko mora dati i odgovor, jer ovakva slika kakva se danas šalje nije istina. Nije cijela istina. ICMP bi mogao prvi da se oglasi. Vrijeme je.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
