Istina ili mantra
Praksa i presude Haškog tribunala ne ostavljaju ni zrno sumnje za tvrdnju o njegovom antisrpskom karakteru, a tu etiketu je sam sebi nametnuo time što nije pronašao dokaze da su Naser Orić, Ante Gotovina i Ramuš Haradinaj zločinci. I tačka.
Međutim, lideru SDA Bakiru Izetbegoviću i njegovim ideološkim istomišljenicima to nije dovoljno i nikako ne mogu da oproste Haškom tribunal što ni u jednoj presudi nije eksplicitno naveo da su Srbi genetski genocidaši i najgori i najbestidniji narod od postanka svijeta. Drugim riječima, presude kojima su najviši vojni i politički funkcioneri Srba s ove strane Drine osuđeni za genocid u Srebrenici (Nije bio genocid!) nisu dovoljne Bakiru Izetbegoviću koji u svojoj patološkoj mržnji svakodnevno blati srpski narod do te mjere da tvrdi da su Srbi počinili genocid nad Bošnjacima čak i tamo gdje to nije “utvrdio” ni Haški tribunal.
Ta patološka mržnja prema Srbima i Republici Srpskoj koju sa Izetbegovićem dijeli cijelo političko Sarajevo, uvijajući je često u oblandu “borbe za prava i jednakost svih građana BiH”, ne samo da ne jenjava, već se ispoljava svakodnevnom i na svakom mjestu. Ipak, groteskno djeluje činjenica da je mantra o “genocidašima” i agresiji na BiH posljednji puta ponovljena prije dva dana na Kurban-bajram. Iako elementarna pristojnost nalaže da se bar na vjerske praznike treba uzdržati od poruka punih mržnje, Izetbegović junior pokazao je da je kod njega pristojnost u drugom planu u odnosu na patološku mržnju i političke ciljeve. Posebno zgrožava što je zajedničku sahranu 12 Bošnjaka iz Kozarca ubijenih 1992. godine od strane srpskih snaga u zločinu za koji su odgovorni opravdano završili iza rešetaka, umjesto za poziv na pomirenje iskoristio da poruči da će “šehidska krv i istina očuvati BiH” i ponovi da u “BiH nije bio nesretni sukob, već agresija, genocid, etničko čišćenje”.
U svemu tome, tačno je samo da će istina očuvati BiH, a istina je da su Srbi činili zločine, ali isto tako i da su bili žrtve. Istina je da su u Srebrenici, Prijedoru i brojnim drugim mjestima počinjeni zločini, ali i u Kravici, Bradini i brojnim drugim mjestima. Istina je da je u redovima VRS bilo dobrovoljaca iz Srbije, kao i da su neki od njih počinili zločine nad Bošnjacima i za koje su većinom osuđeni. Ali istina je i da je u tzv. Armiji BiH bilo dobrovoljaca iz arapskih zemalja koji su počinili zločine nad Srbima, a za koje niko od njih nije osuđen.
E ta istina možda može da očuva BiH, ali u tom slučaju mantra o agresiji i “genocidašima” pada u vodu, tako da Bakir Izetbegović i njegovi istomišljenici moraju da odluče šta im je preče. Istina ili mantra!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
