Istina i pravda na ispitu
Od završetka rata na ovom dijelu Balkana prošle su gotovo tri decenije, ali ratna tematika još nije ni blizu kraja jer još ima onih koji s vremena na vrijeme huškaju duhove krvave prošlosti - nekada iz srca, a nekad iz potrebe.
Na stotine predmeta ratnih zločina još skupljaju prašinu u pravosudnim ladicama, hiljade osumnjičenih za gnusna djela slobodno šetaju ulicama kao da se ništa nije dogodilo. Kao da nam se pričinjavaju slike svih majki i očeva koji su ušli u pozne godine u crnini, tražeći istinu za postradalu djecu. Kao da umišljamo žal u riječima onih kćeri i sinova koji očeve, stričeve i druge najmilije znaju sa požutjelih slika i iz porodičnih priča. Kao da su devedesete bile ružan san. Kamo sreće, ali nisu.
Hapšenje zloglasnog ratnog komandanta nekadašnjeg Petog korpusa Armije RBiH Atifa Dudakovića i družine njegovih saboraca je odjeknulo s proljeća, a optužnica je podignuta u jesen. Papir je samo potvrdio što su mnogi godinama znali, ali ih, bog zna zašto, nisu htjeli da slušaju. Znali su da je u naletu pripadnika Petog korpusa ubijeno više od 300 Srba, mahom civila u poznim godinama, a na listi za odstrel su bili i zarobljeni vojnici koji nisu ni bili u prilici da se bore za život.
Ti zločini na području Bosanskog Petrovca, Ključa i drugih opština u tom dijelu BiH samo su dio zločina koji ni danas, iako je prošlo isuviše mnogo godina, nisu dobili epilog. I majke ubijenih u Dobrovoljačkoj ulici i Tuzlanskoj kapiji još čekaju istinu o stradanju svojih najmilijih, kao i mnoge druge koje vjera, ipak, polako izdaje.
Vrijeme čini svoje i protiv toga se može samo pravdom, ali i ona je previše usporila. Ni pravdi se, izgleda, ne dolazi pod ovaj dio nebeskog svoda.
Pravosuđe je najviše podbacilo, a nije smjelo ni najmanje. To je jedan od ključnih razloga zbog čega danas, nakon toliko godina, možemo da čujemo sve što čujemo i vidimo što vidimo.
A to je da među nama još ima onih koji bi ratovali ponovo, koji bi ponovo pokušali da osvoje neosvojivo i koji bi bili najsretniji kada bi predmeti zločina zastarjeli.
Obični smrtnici, sa druge strane, žele miran život i da ta istina, koja je jedan od ključeva za budućnost, dođe što prije jer je previše godina proteklo uzalud. U prepucavanjima, u opstrukcijama, lažima, kreiranju raznih strategija i drugih akata koji nikada nisu pokazali rezultate na terenu, kao što ni svi zločinci nisu izvedeni pred lice pravde. Nažalost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
