Iskrivljena slika
U Republici Srpskoj je zabilježen rekordan broj zaposlenih lica. Samo u posljednje tri godine pečat u radnoj knjižici dobilo je oko 10.000 radnika. Predstavnici sindikalnih organizacija ovo objašnjavaju rastom industrijske proizvodnje, ali i novim zakonskim rješenjima koja su imala cilj da smanje rad na crno.
Prema nekim ranijim podacima, u sivoj zoni ekonomije bilo je zaposlena čak trećina radnika. Poslodavci su koristili tadašnje rupe u zakonu, tražili načina da dođu do ekstra profita i koristili neažurnost inspekcijskih organa.
Sudeći prema novim podacima, ipak se nešto mijenja. I to nabolje. Valjda. Tako kažu.
I podaci o stopi zaposlenosti su svakim danom sve bolji. Ova stopa je svake godine sve veća, a ona koja se odnosi na nezaposlenost sve manja. Međutim, ove podatke treba uzeti sa rezervom jer oni, nažalost, nisu rezultat pozitivnih privrednih kretanja. Oni su posljedica sve masovnijeg odlaska mladih u inostranstvo, koji se odjavljuju sa Zavoda za zapošljavanje i odlaze u potragu za nekim boljim životom. Znači, nije sve tako bajno i sjajno. Ima tu i sivila. Pa i crnog.
Oni što treba da brine jeste to što se radi o nekontrolisanom egzodusu mladih i obrazovanih ljudi.
Sve ovo je dovelo do toga da u pojedinim mjestima poslodavci već imaju problema sa pronalaskom adekvatne radne snage. Sve manje je doktora i informatičara, ali i konobara, električara, vozača i građevinskih radnika.
Ruku na srce, samim vlastima, ma kako to čudno zvučalo, odgovara ovaj egzodus radne snage jer oni koji su pronašli sebe u nekoj od obećanih zemalja godišnje u BiH pošalju više od četiri milijarde maraka. Ekonomski analitičari smatraju da bi bez ovog novca ekonomija u BiH doživjela kolaps. Reklo bi se, sreća u nesreći. Gledano iz ugla vlastodržaca.
Gledano iz ugla onih koji gledaju malo dalje od "sutra", radi se o "kretanjima" koja bi po BiH, ali i RS, mogla imati nesagledive posljedice jer bismo mogli postati zemlja staraca. Zemlja bez kadrova i budućnosti.
Da zaključimo - statistički podaci znaju nekad zavarati, ali i stvoriti iskrivljenu sliku. Šta činiti? Kao prvo, stisnuti poslodavce da prijave svoje radnike. Najstrože kazniti rad na crno i svesti ga na podnošljiv minimum. A kada to poslodavci učine, onda i da iste te radnike ne potcjenjuju i daju im normalne plate sa kojima će moći prebaciti preko petnaestog u mjesecu. I treći uslov, ne manje bitan, stvoriti uslove u kojima će politika biti kreator boljeg života, a ne dio naših života!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.