Iščašeni iz realnosti

Kada je počeo rat na Bliskom istoku, Palata Republike u Banjaluci zasjala je u bojama izraelske zastave, dok su u Sarajevu organizovani protesti podrške narodu u Gazi. Kada su u Americi održani posljednji izbori, pobjeda Džozefa Bajdena proslavljena je na ulicama Sarajeva, dok su tokom kampanje iz Banjaluke stizale poruke podrške Donaldu Trampu. Kada je Priština proglasila nezavisnost, u Sarajevu su htjeli da, bez ikakve dileme, donesu akt o priznanju takozvane države Kosovo. Republika Srpska to nije dozvolila. Ne dozvoljava ni danas.

Sasvim je jasno da ne postoji bitan spoljnopolitički događaj, a da konstitutivni narodi i entiteti u ovoj zemlji o tome neće zauzeti suprotne stavove. I to je toliko uzelo maha da danas postaje jasno da u većini tih slučajeva iza svega ne stoji ništa drugo nego najobičniji inat. A od inata malo ko može da ima koristi.

A najmanje zemlja kao što je BiH.

Svaki pokušaj normalizacije odnosa u zemlji osuđen je na propast već deceniju. Krajem prve i početkom druge decenije 21. vijeka, međutim, stvari su bile, bar naizgled, nešto drugačije. Bio je to period smirivanja tenzija nakon što su završene teške političke priče poput reforme policije ili ustavnih promjena. Stidljivo su počeli da se čuju glasovi koji su predlagali da bošnjački političari dođu u Banjaluku na obilježavanje Dana Republike, a da Srbi uzvrate “priznanjem” 25. novembra. Bilo je i vrijeme, dvije decenije su prošle od početka rata, govorili su hroničari. A onda su izmislili bijele trake u Prijedoru, a Bakir Izetbegović je zatražio ocjenu ustavnosti 9. januara. I sve je otišlo dođavola.

Zato danas sve izgleda kao da je 1992, a odgovornost za atmosferu snose likovi koji pričaju iste priče kao oni prije tri decenije. Svima su im usta puna borbe za suverenu, jedinstvenu Bosnu, a svakim novim potezom čine sve da zemlja u koju se zaklinju ne bude ni suverena, ni jedinstvena.

I to traje toliko dugo da potezi poput susreta Denisa Bećirovića i Željka Komšića sa Aljbinom Kurtijem, njihovi samozadovoljni osmijesi, poruke pune floskula izgledaju groteskno.

Iščašenost iz realnosti glavno je obilježje ponašanja sarajevskih političkih elita bez obzira na to koja je stranka na vlasti u FBiH. U jednom će uvijek biti na istoj strani. Na strani Ukrajinaca, samo zato što su Srbi uz Ruse, na strani Palestinaca jer, eto, Srbi podržavaju Izrael. Mnogo vole Bajdena jer su Srbi uz Trampa, grle se i ljube sa Kurtijem jer je na čelu kvazidržave na teritoriji Srbije. Nikakve ozbiljne politike tu nema. A ni države.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.