Investicije i BiH
Skotland jard, zgradu u kojoj se nalazilo sjedište londonske policije, jedno od najčuvenijih u svijetu, kupili su arapski investitori koji planiraju da je pretvore u luksuzne apartmane.
Ovu vijest prenijeli su juče svi mediji, a objašnjenje engleskih vlasti je da će zahvaljujući ovoj investiciji policajci dobiti novu opremu, građani Londona modernu policijsku službu, a javna kasa 100 miliona funti za škole i bolnice.
Osim ove, novog vlasnika nešto ranije dobila je još jedna ikona Londona - soliter "Krastavac", ali nije ovaj grad jedini poznat po zgradama u kojima su smješteni veliki biznisi. Novi Svjetski trgovinski centar u Njujorku, tornjevi "Petronas" u Maleziji samo su neki od primjera. Unosan biznis postao je i sport, pa će tako slavni stadion Fudbalskog kluba Real Madrid "Santjago Bernabeu" promijeniti ime zbog sporazuma sa bogatim arapskim investitorima i niko se neće buniti, naprotiv, biće im drago jer će tako svi podebljati novčanike.
I dok se u razvijenoj Engleskoj policija seli iz zgrade koja je jedan od simbola njihovog glavnog grada, u nerazvijenoj BiH slika je potpuno drugačija. Ne znam da li bi nekome u BiH uopšte palo na pamet da, s ciljem privlačenja investicija, "iseli" bilo koga ko je na državnim jaslama. Oni su ovdje nedodirljivi.
Dok je prioritet razvijenih zemalja forsiranje biznisa i razvoj ekonomije, te ulaganje u školstvo i zdravstvo, kod nas je glavni zadatak onih koji vode zemlju obezbjeđenje što boljih uslova za administraciju. Najreprezentativnije i najljepše zgrade u BiH rezervisane su upravo za njih, dok su firme, posebno one iz realnog sektora, nerijetko smještene po skladištima i garažama.
Naravno da se ne možemo porediti sa Engleskom ili drugim mnogo razvijenijim zemljama, ali sigurno bi se i ovdje mogle naći ili izgraditi zgrade koje bi privukle pažnju investitora i u koje bi se mogao uložiti veliki novac, a zgradu, na kraju krajeva, ne može niko odnijeti iz grada. Ali, kod nas je to očito teško očekivati. Investicije su konstantno u padu, a investitori i koji nam dođu uglavnom gledaju da se dočepaju našeg prirodnog bogatstva i da iz toga izvuku korist, a zatim odu. Investicija nemamo, novac rasipamo, a ukoliko se nešto i planira štedjeti, to u pravilu ide preko leđa radnika, nikad preko leđa onih koji o tim uštedama odlučuju. Zbog toga i ne čudi da se svake godine ogroman novac daje za zakup prostorija u kojima su smještene institucije BiH.
Možda bi naše vlasti konačno trebalo da se ugledaju na kolege iz razvijenijih zemalja i po poslu koji obavljaju, a ne samo po visini primanja koja imaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.