Internet i anarhija
Kad govorimo o sajber kriminalu, u svijetu je veći problem od primjene zakona u tom segmentu to što je tehnološki razvoj zaista brži nego primjena postojećih zakona i rad istražnih organa.
Iako smo i mi dio svjetske internet zajednice, ogromne razlike između globalnog sela na primjer u Americi i globalnog sela na Balkanu očigledno ostaju nepremostive.
Ovdje se pokušava uvesti pravilo da je normalno prijetiti sjekirama, vješanjem i raznim drugim načinima ubistva, širiti jezik mržnje, a da sve to ostane nekažnjeno.
Nije poznato da je neko tužilaštvo u Republici Srpskoj procesuiralo bar jedan takav, za njih vjerovatno, predmet u sferi imaginarnog. Iako se radi o vrlo konkretnim licima i još konkretnijim prijetnjama, tužioci ostaju slijepi i gluvi.
A kako bi trebalo i moralo da rade ovdašnji tužioci i od koga bi tužilac Okružnog tužilaštva u Banjaluci Snježana Živković imala mnogo toga da nauči kad je riječ o procesuiranju prijetnji, uvreda, govora mržnje i širenja nacionalne netrpeljivosti putem interneta, primjeri su tu do nas, u Srbiji i Hrvatskoj.
Evo ih: Osnovni sud u Novom Sadu osudio je Vladimira Samardžića na tri mjeseca zatvora zbog prijetnji upućenih putem društvene mreže “Fejsbuk” novinaru Brankici Stanković. Viši sud u Beogradu osudio je Simu Vladičića na tri mjeseca zatvora i dvije godine uslovne kazne, jer je takođe prijetio putem “Fejsbuka”.
I dalje, policija u Hrvatskoj lovi i djecu zbog prijetnji putem “Fejsbuka”, a ni njihovi roditelji ne znaju da su to krivična djela. Radi se o prijetnjama, uvredama, kleveti i iznošenju ličnih ili porodičnih podataka i situacija. U protekle dvije godine bilo je sedam takvih prijavljenih slučajeva, a u policiji kažu da je o tome obaviješteno Državno tužilaštvo te da je taj broj mnogo veći.
U Hrvatskoj svi stariji od 14 godina “samo” zbog uvredljivih ili prijetećih SMS poruka dobiju policijsku krivičnu prijavu i prolaze proceduru kod nadležnog tužilaštva i suda.
Primjeri su tu, a postupci kažnjavanja u zakonima, samo ih tužioci koji bi te zakone trebalo da znaju kao pjesmice, očigledno ne vide.
Novinari nisu tu da skidaju fantomke onima koji skriveni iza lažnih imena prijete, nego policija i tužioci. Ali ako je i to potrebno, novinari su spremni da i taj teret nose na svojim plećima. Prijetnje i uvrede, zahvaljujući policiji i tužiocima, već odavno nose.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
