Institut za poniženja

Institut do sada može samo da se pohvali činjenicom da je usporio proces traženja nestalih i njihovu identifikaciju, naročito kada je riječ o srpskim porodicama, koje godinama traže i oplakuju majke, očeve, sinove, braću...

Jedan čovjek, član Kolegijuma direktora Instituta, našao je za shodno da samovoljno, bez saglasnosti ostalih, Tužilaštvu BiH dostavi prijedlog naredbe koja predviđa da budu popisana sva ekshumirana neidentifikovana tijela u BiH i da budu sahranjena na takozvanu sudsku parcelu u opštinama gdje su ekshumirana.

I šta bismo time dobili? Dobili bismo ono što mnogi odavno žele u BiH, a to je nastavak manipulacije podacima o broju nestalih.

Ironično, mogu da sahranjuju, a godinama ne mogu da uspostave centralnu evidenciju nestalih koja bi pokazala pravi broj nestalih u BiH u proteklim ratnim godinama.

Ciljeva je mnogo, a opravdanja i racionalnosti nimalo.

Ako bi u djelo bila sprovedena naredba koja je stigla na razmatranje u Tužilaštvo BiH, to bi značilo da se iz Republike Srpske neidentifikovani Srbi ponovo vrate na mjesta gdje su poubijani.

Ima li to smisla, ima li imalo ljudskosti u tome?

Kada će posmrtni ostaci konačno pronaći mir i spokoj? Kada će porodice konačno saznati istinu u vezi sa kostima svojih najmilijih i njihovim stradanjem?

Kako sada stvari stoje, nikada!

Mnogi smatraju da ostaci nečijih očeva, braće, sestara... treba da postanu samo brojevi sa inicijalima N. N. i da se kao takvi pohrane i na cijeli proces traženja nestalih u BiH stavi tačka, jednom i za sva vremena.

Ili još gore, postanu “slučajevi”, predmeti beskrajnih manipulacija u procesu traženja nestalih.

BiH je poput knjige sastavljene od velikog broja nedovršenih priča. Jedna od njih, možda i najbolnija, je priča o traženju nestalih osoba.

Na osnovu svega do sada rečenog, viđenog i doživljenog, u BiH postoji institut za poniženja, a nikako za traženje nestalih, i to je dio knjige koji mora što prije biti redigovana!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.