Inglišove bajke
Depeše američke diplomatije o BiH koje su proteklih dana ugledale svjetlost dana pokazale su javnosti čime se političari u BiH u stvari bave, kako vode politiku, ali su nam ispričale mnogo i o samim autorima dotičnih dokumenata.
Posebnu pažnju zaslužio je, ko drugi nego ambasador SAD u BiH Čarls Ingliš koji je "zatrpao" svijet svojim depešama o dvjema sestrama: sjajnoj i bajnoj Federaciji BiH i zloj Republici Srpskoj.
I kao u najpoznatijim bajkama braće Grim ili Hansa Kristijana Andersena, jedna sestra uvijek radi na štetu druge, cijelo svoje postojanje zasniva na tome da je tlači i zagorčava joj život. Dobra sestra, kao, nije ničim to zaslužila, jedino samim svojim postojanjem. Jedino je Ingliš u pričanju svojih bajki o BiH glavešinama u Stejt departmentu pomiješao dobro i zlo, a pravednu i zlu sestru zamijenio.
A svima koji žive u BiH - čardaku ni na nebu ni na zemlji, jasno je i zbog čega.
Da su Ingliš i FBiH pričali istim jezikom, gledali istim očima i slušali istim ušima, iole upućenim u prilike u ovoj zemlji vidljivo je već pri samom pogledu na ambasadorove izvještaje, ali da on svoje depeše boji bojama federalnih medija vidi se čak i iz Andersenove Danske!
Naklonost FTV-u, "Oslobođenju"... se ni ne skriva. Iz Inglišovog pera izašle su sve one riječi koje su već napisali, i najčešće javno izrekli, federalni zvaničnici ili predstavnici medija.
Odnosno, svi oni koji Srpsku vide kao oličenje zla i mržnje koje ne treba da postoji ni u Nedođiji.
Da ambasador o objektivnosti i zastupanju interesa i stavova svih u BiH ne bi smio da govori ni u šali, pokazuje jasno hvalisanje FTV-a i BHRT-a u njegovim depešama. Mediji iz RS optuženi su da upotrebljavaju "uznemirujući jezik i forme".
Ako jezik i forma Bakira Hadžiomerovića u "60 minuta" zaslužuje da dobije ijednu lijepu riječ od bilo kog iole trezvenog diplomate, onda se Ingliš sa svojom kompetencijom da razlučuje dobre i loše novinarske forme bori jače nego Servantesov Don Kihot sa vjetrenjačama.
Ako moderna Inglišova Trnoružica - BHRT, za kojeg kaže da je "krvario dok je nastajao", zaslužuje etiketu novinarskog profesionalizma, kao i gore navedeni "objektivni" mediji, ne možemo da se ne upitamo: A gdje je, dok je pisao depeše o BiH, zamišljao da je bio Čarls Ingliš?
Ali, prošao je i Ingliš, poslije njega i drugi, a Republika Srpska je ostala da stoji čvrsto na svojim nogama. Njegove, ali i namjere drugih američkih "vitezova" u BiH ostale su neostvarene, pa se da zaključiti, da je ipak i slušačima u Vašingtonu možda bilo jasno da se o BiH pričaju samo bajke.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
