Inflatorni udar
Inflacija, kao ekonomski fenomen, ne poznaje granice i jednako pogađa sve valute, ali ne i društvene slojeve, jer uvijek, kao po navici, negativne pojave najteže pogađaju one najranjivije, odnosno penzionere i radnike sa niskim primanjima.
Iako se konvertibilna marka, američki dolar i evro jednako suočavaju sa pritiscima inflacije, ona ipak nesrazmjerno pogađa razne slojeve društva i države. Najslabiji uvijek najgore prođu. Profesor sa Ekonomskog fakulteta u Banjaluci Dragan Gligorić kaže da je pad vrijednosti novca posebno karakterističan za manje razvijene zemlje, koje su po nekom nepisanom pravilu gotovo uvijek više pogođene rastom cijena. Inflacija tako dovodi do povećanja nejednakosti, jer bogatiji slojevi društva imaju veće kapacitete za prilagođavanje inflaciji, dok se siromašniji bore da prežive. Prema analizama ekonomskih stručnjaka, deset godina ranije kupovna moć prosječnog građanina u BiH bila je značajno veća. Tada je za istu količinu novca, odnosno 1.000 KM, bilo moguće kupiti između 25 do 50 odsto više hrane nego danas. Ovaj podatak jasno ilustruje kako inflacija erodira, polako urušava vrijednost novca kroz vrijeme, smanjujući količinu dobara koja se mogu kupiti za isti iznos. Penzioneri, koji često zavise od fiksnih prihoda, suočavaju se sa velikim izazovima. Njihove penzije, koje ne prate rast inflacije, svakim danom gube vrijednost i novac u njihovim novčanicima kopni kao snijeg u proljeće. Ovo ih dovodi u situaciju da moraju birati između osnovnih potreba, hrane, lijekove i grijanja, a često ne mogu ni to da priušte bez pomoći najbližih. Tako su mnogi na vjetrometini inflatornih udara i često neopravdanog rasta cijena više gladni nego siti.
Radnici sa niskim primanjima suočavaju se sa sličnim problemima jer njihove plate rastu puževim koracima, dok inflacija trči zečjim skokovima. Povećanje cijena osnovnih životnih namirnica posebno pogađa ovu grupu, jer većinu svog budžeta troše na osnovne životne potrebe. Iako inflacija prema zvaničnim podacima stagnira pa trenutna godišnja stopa iznosi oko dva odsto, to, nažalost, ne znači da stagniraju i cijene - one samo sporije rastu. Ruku na srce, u proteklom periodu rasle su i plate, ali prema mišljenjima ekonomista, to je dobrim dijelom poništila inflacija. Prosječna plata u BiH prije deset godina iznosila je oko 830 maraka, a sada oko 1.370 KM. Međutim, matematika je neumoljiva i kada se u obzir uzme da je troškovna inflacija, odnosno rast cijena, išla do 50 odsto, realni rast prosječne plate je oko 15 odsto. Međutim, kada se to prenese na najnižu platu koja je realno porasla za pomenutih tričavih 15 odsto i rast cijena od skoro 50 odsto, vidimo da najniže plaćeni radnici zaostaju čak 35 odsto sa svojim platama za inflatornim udarom. Tako se u praksi obistinila ona stara poslovica: “Ne da se sirotinji sitno samljeti”.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
