Indeks manje
Kakva sudbina za četiri ili pet godina čeka one koji će u oktobru uzeti indeks u ruke i krenuti na predavanja u amfiteatre visokoškolskih ustanova u Republici Srpskoj, teško je utvrditi. Vođeni dosadašnjim iskustvom, najviše je onih koji sa diplomom ispod miške iz amfiteatra idu pravo na biro za zapošljavanje i tamo čame godinama čekajući posao u struci i priliku da pokažu šta i koliko znaju i umiju.
Šta očekuje buduće brucoše, teško da bilo ko može sa sigurnošću da odgovori, posebno ne oni koji godinama kroje upisnu politiku, skraćuju i produžavaju upisne kvote, navodno u skladu sa potrebama.
Ono što je sigurno, mjesta na fakultetima u idućoj akademskoj godini biće manje nego lani. Ove godine potrebe su očigledno smanjene jer su i upisne kvote srezane, pa tako svršene srednjoškolce u idućoj akademskoj godini očekuje 767 indeksa manje. Iz godine u godinu primjenjuju se razne analize i strategije prilikom kreiranja upisne politike. U pomoć se poziva poslovna zajednica, ekonomisti, akademci, privrednici i svi iole upućeni u stanje, ne bi li konačno uspjeli uskladiti sve i krenuti pravim putem. Međutim, malo šta je do sada postignuto. Godinama je najviše slobodnih mjesta bilo na pravu i ekonomiji, a diplomaca tih fakulteta najviše na biroima za zapošljavanje. Iako su kvote smanjene, na tim fakultetima i dalje je najviše slobodnih mjesta. I da polovina onih koji upišu te fakultete diplomira u roku, pitanje je da li nam zaista treba toliko pravnika i ekonomista. Da li mi i dalje svjesno školujemo kadar za biro? Ako već oni koji kroje upisnu politiku ne mogu ili ne znaju kako da napišu kvalitetan plan i program, zar je moguće da mladi ljudi u ovoj zemlji ne razmišljaju o svojoj sudbini i svjesno upisuju baš te fakultete? Jasno je da ne mogu svi biti ljekari ili inženjeri elektrotehnike, ali je nevjerovatno da većina mašta samo da budu pravnici i ekonomisti.
Alarm za promjenu upisne politike zvoni odavno. Sudeći prema ovogodišnjem prijedlogu upisa na fakultete, nadležni su zakoračili u bitku, ali ne još dovoljno i ne svim raspoloživim snagama. Sve dok i dalje budu opstajale pojedine katedre samo da neki profesori ne bi ostali bez posla, uprkos tome što predavanje drže za dva-tri studenta, uzalud nam sva borba. Veze sa privrednom treba jačati, a mladima predočiti stvarno stanje u društvu i jasno i glasno reći koja diploma će im samo krasiti zid u sobi i skupljati prašinu, a sa kojom se mogu nadati radnom mjestu i sigurnoj plati.
Treba početi već danas, da bar generaciji koja se uveliko priprema za julski prijemni ispit otvorimo oči i pomognemo da izaberu struku sa kojom ih sutra očekuje siguran posao, kako ne bi ponavljali greške onih koji godinama već posao sanjaju na birou.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
