Inckova pisma
BiH je zemlja u kojoj mnoge stvari ne funkcionišu kako bi trebalo. Mnoga pitanja su godinama bez pravog odgovora.
Posebno mjesto u tom nizu zauzimaju pravosudne institucije na nivou BiH o kojima je ozbiljna priča pokrenuta prije više od četiri godine dogovorom o otvaranju strukturalnog dijaloga o reformi pravosuđa.
Međutim, imajući u vidu da to pitanje treba da bude riješeno u BiH, stvari su nekako i krenule, ali ne u pravom smjeru.
Dijalog su pratila brojna pitanja, a ne ona o kojima je trebalo najviše da se razgovara i gdje su i najveći problemi. Tako se nije nikuda pomaklo i to je dovelo i do odluke vlasti u RS da se o Tužilaštvu i Sudu BiH, kao i o odlukama visokih predstavnika, na referendumu izjasne građani Srpske.
To je zasmetalo mnogima u BiH, ali i izvan nje, a posljednji se oglasio dugogodišnji visoki predstavnik u BiH Valentin Incko i posegnuo za onim što, izgleda, najbolje i zna - pisanjem izvještaja Savjetu bezbjednosti UN.
Dokumenta sa Inckovim potpisom svako malo idu na adresu generalnog sekretara UN Ban Ki Muna i samog Savjeta, a u njima su redovni krivci za sve zvaničnici Srpske, posebno oni koji su na njenom čelu. Da pređu sa strane loših likova na onu drugu, bolju, u Inckovim rukopisima nema šanse. Bez obzira na to i ako je Srpska u nekom od izvještajnih perioda bila bolja, mnogo bolja ili maksimalno bolja od FBiH.
Sada je Incko odlučio da se Savjetu bezbjednosti UN opet požali na poteze Srpske i to jer je ozbiljno krenula u priču da svoj sud o pravosuđu na nivou BiH daju građani RS. Kaže da time vlasti RS ruše Dejtonski mirovni sporazum, a da li se zapitao šta su svojevremeno radili njegovi prethodnici kada su svojim odlukama rušili taj isti sporazum.
Da li je u ovim danima i mjesecima Inckov zadatak, umjesto da pakuje kofere, pravdanje poteza koje su, po svom nahođenju, radili oni čiji je posao, ali i platu naslijedio?
Referendum je jedno od osnovnih prava svakog čovjeka, da kaže šta misli o određenom pitanju u samo jednoj riječi, a i to se sada pokušava osporiti stanovnicima Srpske. Čak i to pravo da kažu "da" ili "ne", a svima su puna usta zaštite ljudskih prava dok su pravosudne institucije na nivou BiH, ma kakve god one bile, nedodirljive u svakom smislu za one iz čijih džepova odlaze milioni za njihov (ne)pravosudni (ne) rad.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.