Ima se, može se
Većini građana u Republici Srpskoj glavne finansijske brige u životu su kako doći do posla i riješiti stambeno pitanje.
Kupovina stana, kuće ili placa za mnoge je neostvariv san, a oni koji se upuste u avanturu stvaranja porodičnog doma pomoć mahom traže od banaka, kod kojih se zadužuju na nekoliko decenija.
Mnogi prilikom zaduživanja naiđu na nesavladivu prepreku jer banke traže ispunjavanje milion i jednog uslova prije nego što “daju” novac.
Tako oni koji se odluče na zajam, prije nego što pokucaju na vrata banaka, u džepu moraju imati nekoliko hiljada maraka kojima će platiti brdo papirologije, notarske ugovore, katastarske spise, ali i same kreditne službenike koji debelo naplate obradu kredita.
Tako je kupovina nekretnine za veliki broj stanovnika Srpske nedosanjan san, zbog čega na hiljade mladih ostaju u roditeljskom domu čak i kada se udaju, ožene, steknu djecu.
Međutim, da u Srpskoj ima onih kojima borba za egzistenciju ne predstavlja probleme, pokazuje činjenica da je jedan kupac prošle godine u Banjaluci za kupovinu kuće iskeširao čak 1,1 milion KM.
Za tu veleljepnu kuću, od 203 kvadrata, radnici sa prosječnim primanjima koji jedva uspijevaju platiti račune i sastaviti od prvog do prvog, morali bi raditi cijeli jedan vijek.
Finansijska kriza lani nije mučila ni Banjalučanina koji je penthaus od 134 kvadrata platio 340.459 maraka.
Vlasnici tih luksuznih nekretnina zasigurno nisu izdvojili posljednji novac za njihovu kupovinu ili se zadužili kod banaka. Vjerovatno u svom imovinskom kartonu imaju po nekoliko vila, stanova, vikendica i skupocjenih automobila. I nije sporno da sve to imaju, ako su novac kojim su to platili zaradili poštenim radom. Onaj ko ima, nije sporno ni da može sve što poželi.
Međutim, pitanje je mogu li se milioni u RS zaraditi na pošten način i da li je ta vila vrijedna 1,1 milion maraka bahaćenje bogataša ili stvarna potreba čovjeka da uživa u luksuzu koji je stekao zahvaljujući svojoj pronicljivosti i osjećaju za biznis.
Možemo se nadati da novi vlasnik te skupocjene vile nije biznismen koji novac zgrće preko leđa običnih radnika ili neko ko svoje zaposlene izrabljuje do granice maksimuma i za taj rad im isplaćuje minimalnu platu. Da to nije još jedan u nizu poslodavaca koji godinama izbjegava da plati porez državi.
Ako je tako, vlasti bi hitno morale pooštriti poresku politiku i stati u kraj bogaćenju pojedinaca koji na tuđoj muci grade imperiju. Tačno je da socijalne nejednakosti moraju postojati u svakoj zemlji, ali ne baš takve da jedni nemaju ni za kiflu, dok drugi voze kamine, avione, jahte.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
