Ima posla...
Stalno zaposlenje i sigurna plata san je svake osobe na evidenciji nezaposlenih, ali kako taj san često ostaje nedosanjan, bar na području Srpske i BiH, tu su privremeni poslovi koji radnicima mogu donijeti solidnu zaradu i koji nikako nisu za odbacivanje. To jest nisu u teoriji, ali u praksi i te kako jesu. Bar oni koji se tiču motike i poljoprivrede.
Odgovor na vječito pitanje da li stvarno nema posla ili ljudi neće da rade već godinama daju domaći poljoprivrednici kojima hronični nedostatak nadničara iz sezone u sezonu zadaje sve više glavobolje.
Od ranog proljeća do kasne jeseni ti ljude nude brojne poslove poput sijanja i kopanja u njivi, rezidbe voćki, branja voća i povrća, pakovanja plodova, međutim njih najčešće moraju obavljati sami uz pomoć članova svog domaćinstva jer je veoma malo nadničara koji su spremni da zasuču rukave i breme teškog vremena prevale preko sopstvenih ruku. Zbog manjka sezonaca vlasnici poljoprivrednih imanja primorani su da konstantno podižu visinu dnevnica ne bi li privoljeli što više ljudi na rad. Ali ni ta taktika ne daje željene rezultate. Nezaposlene u njive i voćnjake čini se ne može “natjerati” ni dnevnica od 50 maraka, koliko poljoprivrednici nude ovog proljeća za deset sati rada. Nesumnjivo je da se za tu sumu u marketima može pazariti puna korpa prehrambenih namirnica, mogu se kupiti na primjer i pantalone ili patike, pa čak i polovan telefon.
Postavlja se pitanje zašto onda nezaposleni, kojih je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS na kraju aprila bilo više od 86.000 neće u njive? Da li zato što je za mnoge to posao “ispod časti” ili jednostavno imaju dovoljno novca i pa nemaju potrebe da rade.
Istina je da su poslovi u poljoprivredni izrazito teški i da nije lako deset sati na suncu kopati u polju ili brati voće u voćnjaku, ali kada nema ništa drugo treba se voditi onom daj šta daš. S druge strane ni taj posao u njivi zahvaljujući savremenim mašinama danas nije ni upola težak kao prije 50 i 100 godina kada su naše bake koru hljeba zarađivale s motikom u ruci.
U godinama nakon rata bilo je bitno samo prehraniti porodicu, ali preko noći smo postali razmaženo društvo u kojem se poslovi biraju kao što dijete bira čokoladu. Svi maštaju o velikoj zaradi, bez obzira da li imaju poslovne vještine i intelektualne sposobnosti za to. Upravo zbog takvog načina razmišljanja koje preovladava u društvu “kako do lake zarade” je vjerovatno najčešće postavljeno pitanje na “Guglu”.
Škola, roditelji ali i kompletno društvo trebalo bi mlade generacije koje stasavaju uče vrijednostima koje slave red, rad i disciplinu. Moramo se naučiti da nije sramota raditi bilo šta što može obezbijediti egzistenciju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
