Ima nade
Previše teških dana je iza svih nas. Nanizalo ih na stotine od početka marta prošle godine kada smo prvi put zadrhtali kada je potvrđeno da je, tada, novi virus korona stigao i u Republiku Srpsku. Kada je objelodanjeno da smo postali dio crne statistike koja je, s vremenom, postajala sve crnja i crnja.
Srpska ide ka cifri od 65.000 potvrđenih slučajeva virusa korona. Brojka je sigurno daleko, daleko veća s obzirom na to da nisu testirani svi koji su pokazali blaže simptome “kovida 19” te imajući u vidu i to da je jedan dio nesvjesno “prehodao” zarazu, ali i da su neki odlučili da sami budu svoji ljekari i da se sa “prehladom”, prvenstveno odbijajući da vjeruju da je virus tu, izbore kako znaju.
S druge strane, više od 3.000 osoba nije uspjelo ni uz pomoć ljekara. Oni su izgubili bitku sa koronom koja ih je sama “pokosila” ili zakomplikovala već postojeće narušeno zdravstveno stanje.
U mjesecima koji su iza nas, u kojima smo slušali nove mjere republičkog štaba i ostalih, u kojima smo se distancirali i od najmilijih te u kojima smo crni bilans i upozorenja slušali svakodnevno, izgleda smo ponešto i naučili. Barem dobra većina, i da sada, ponovo, možemo da odahnemo, ali i dalje ostaje obaveza da se čuvamo i da se još malo suzdržimo kako bismo ponovo živjeli slobodno kao do marta 2020. godine.
Veliki broj stanovnika Srpske već ima određenu zaštitu, bilo na osnovu već preležanog “kovida 19” ili vakcinacije koja je počela i koja za sada ide kako ide.
Vakcine su konačno počele u većem broju da stižu u Republiku Srpsku, ali i generalno u BiH te se stanovnici stalno pozivaju da se prijave i da dođu po svoje doze kako bi se dodatno zaštitili i, uz poštovanje mjera, dali i svoj doprinos u borbi koja ima za cilj maksimalno suzbijanje virusa kojeg je svima već preko glave jer je za tren oka promijenio način život za koji smo znali.
Pred nama je novo “kovid” ljeto. Brojke ponovo, na sreću, padaju. I nadajmo se da ćemo tako i ostati, ali svakako očekujemo onaj dan/dane kada ćemo, na primjer, među 500 testiranih građana ima možda jednog ili dva pozitivna ili niti jednog. Jer to predugo čekamo. Jer nismo slutili da će ovoliko da se korona zadrži. Jer nismo vjerovali da ćemo biti svjedoci drugog, trećeg talasa.
I dok brojevi za sada obećavaju i ulivaju novu nadu, pojedinci, ipak, ističu da nije nemoguće da na jesen “kovid 19” ponovo pokaže zube. Mnogo toga ne zavisi od nas, ali vakcinacijom, koja je na dobrovoljnoj osnovi, i mjerama, kojih svi moramo i dalje da se pridržavamo, zavisi ko će, ako do još jednog talasa i dođe, biti jači. Korona ili mi. A do sada je već trebalo da naučimo da virus, odakle god da je potekao, nije fikcija već naša stvarnost.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
