Ima li neko da hoće da radi?
Daj svega i daj još. To je rečenica koja se na ovim prostorima prečesto koristi, a može da se odnosi na gotovo svaki segment društva. Onaj uvijek aktuelan, a tiče se radne snage, često se pojavi u ovoj ili onoj varijanti i dokazuje činjenicu koje smo svi svjesni - radnika nemamo i tražimo ih na kapaljku.
Potraga se, nažalost, ne može ograničiti na sedam filijala Zavoda za zapošljavanje, već se mora grabiti i ono što je dostupno u regionu, ako uopšte ti i takvi radnici žele da budu dio “radnog uvoza” u Srpsku.
Pitanje svih pitanja je da li im je uopšte isplativa jedna takva avantura. Bez obzira na sve, karte su opet na stolu i najaktuelniji pokušaj spasavanja konja na umoru stručno je nazvan Regionalni sajam poslova.
Ovakvim vidom onlajn okupljanja više od 150 kompanija iz BiH i regiona pokušaće da kroz 1.000 oglasa za posao nađe i popuni toliko tražena radna mjesta.
Iako nam treba radnika svih fela, statistika kaže da su naše gazde najviše u deficitu sa trgovcima i IT stručnjacima. Za ove potonje najviše je čudno što nedostaju, jer je informaciono-komunikacioni sektor i kod nas platežno odskočio u odnosu na ranije periode.
Međutim, i taj skok je vjerovatno nedovoljan u odnosu na to koliko zapad, pa i region, cijene rad na računarima.
Za trgovinu i ugostiteljstvo je donekle razumljivo, jer svi znaju da su napojnice na hrvatskim i crnogorskim plažama veće od birtije u, recimo, Branešcima kod Čelinca.
Bilo kako bilo, poslodavci su, po ko zna koji put do sad, sami sebi dali novu šansu za pronalaženje nove radne snage i biće interesantno saznati podatak o tome koliko je do 31. oktobra, do kad traje sajam, u BiH zaposleno novih radnika. Teško da će se negativni procenti pomjeriti za broj naviše, ali nada uvijek umire posljednja.
Međutim, ako ostavimo po strani pucnje u prazno poslovne zajednice, suština je, naravno, u promjeni društvenog sistema i stvaranju povoljnog ambijenta za naše radnike da ostanu i da ne idu preko grane trbuhom za kruhom.
Isto tako, obrazovni sistem bi trebalo da prati aktuelizovane spiskove sa deficitarnim zanimanjima i da na vrijeme obrazuje naš kadar, a ne da ga tražimo negdje sa strane. Da ne spominjemo plate i uslove rada kao glavni pokretač u donošenju odluke jednog mladog čovjeka da li da ode ili da ostane. Država treba da stvori ambijent u kojem je nemoguće da čovjek dođe u situaciju da ima ovakav izbor.+
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
