Ima li kraja?
Crne slutnje da nas u narednim danima očekuje scenario u kojem litar goriva prelazi tri marke napravile su prave male haose u kućnim budžetima. Pod parolom “zlu ne trebalo” čini se da su mnogi brže-bolje napunili rezervoare po trenutnim cijenama, nadajući se da su ipak progutali neki dobar marketinški trik pumpaša i da cijene goriva ipak neće ići u nebo.
Podaci koji dolaze sa svjetskih berzi su poražavajući - cijena barela nafte ove godine je dostigla svoj maksimum, što je, kažu stručnjaci, posljedica smanjenja proizvodnje nafte zemalja proizvođača, prije svega Rusije, a očekuje se i Saudijske Arabije tokom ove sedmice.
Vlasnici naših pumpi su i za upola manje zlokobne slutnje drastično dizali cijene ka gore, tako da ne žalite zbog novca utrošenog na pun rezervoar. Ako ništa, bar ste malo uštedjeli u ovom inflatornom haosu kojem, po svemu sudeći, nema kraja.
I baš ta turbulencija na tržištu naftnih derivata dodatno će uzdrmati baš tu inflaciju koja je mjesecima rak-rana za ionako prazne novčanike građana.
Novi cjenovni šok na pumpama gotovo sigurno će proizvesti leptirov efekat na frizere, proizvođače mlijeka, automehaničare. U prevodu, svako ko se bavi privređivanjem u oblastima usluga i robe u narednom periodu opet diže cijenu.
Svima nama ipak je najteže kada vidimo da su poskupjele osnovne životne namirnice. Za luksuz se može i sačekati, kad zagusti svako se može strpjeti da ne ode na more dvije ili tri godine - ali kad se lična primanja svedu na sirovu računicu i konstantna pripitkivanja: “Koliko nam je ostalo do kraja mjeseca?”, onda je to alarm za kompletno društvo, ne samo za pojedinačne sudbine.
Kad je, ako ne sad, vrijeme za smanjenje stope PDV-a na osnovne životne namirnice, a povećanje za luksuznu robu? Neslavno se pokušalo prošle godine, ali su očigledno presudila upozorenja MMF-a i Uprave za indirektno oporezivanje.
Nepravedno je da se isti PDV plaća za kupovinu hljeba i novog “lamborginija”, ali to je već stara priča koju nadležni neće ili ne žele da uzmu u razmatranje.
Neki od ekonomista utopista idu i korak dalje - kažu da su povećanje efikasnosti nadzora tržišta hrane (jer mnogi ne poštuju zakonom propisane marže), veća transparentnost u lancu snabdijevanja i adekvatna podrška poljoprivredi i ruralnom razvoju ključni koraci za smanjenje cijena hrane.
Ali, laički gledano, to je sve na dugom štapu i završi uglavnom u ladicama stručnjaka koje zbog ko zna kakvih interesa i dalje niko ne želi da sasluša.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
