Ima li kraja?
Poskupljenjima u ovoj zemlji kraj se ne nazire, a potrošače je dodatno uznemirila vijest da pekari cijenama sustižu naftaše i da idućih dana poskupljuju hljeb i pojedina peciva.
I to nije sve. I jedini domaći proizvođač jestivog ulja saopštio je da je prinuđen da podigne cijenu, pa će građani ubuduće za litar izdvajati minimalno pet maraka.
Ni to nije sve. Na pojedinim benzinskim pumpama litar goriva juče je otišao na 3,55 maraka. Cijene na pumpama toliko brzo lete u nebo da će, i ako se ukinu akcize, te cijene pasti za svega nekoliko feninga i naftašima će opet biti dobro. Kako god, oni su u plusu.
Ima li kraja? To je pitanje koje svi postavljaju ovih dana i vjerovatno jedino na koje niko ne odgovara. Svi su se o “svom jadu” zabavili i na obične građane, koji jedva sastavljaju kraj s krajem, ne misle.
Možda onima koji kroje politiku i treba da zaštite potrošače tri ili četiri marke za litar goriva nisu mnogo. Sjednica Doma naroda na kojoj će se razmatrati ukidanje akciza na gorivo je zakazana, a da li će oni koji donose odluke biti jedinstveni, vidjećemo.
Možda je njima zaista dobro, pa ne vide da obični građani grcaju u problemima i ne znaju kako i od čega da prežive od prvog do prvog. Možda oni zaista žive kao bubreg u loju.
Uzalud su plate i penzije povećane za koju marku, kada potrošačku korpu ne mogu stići ni tri radničke plate. Inflacija je pojela svaku marku više koja je legla na račune radnika. Problemima nema kraja.
Zbog svega toga, građani nemaju vremena za čekanje. Svi zakoni i propisi koji se donose u njihovu korist moraju biti doneseni po hitnom postupku. Krajnje je vrijeme da političari koje narod svake dvije godine bira na izborima zasuču rukave i učine nešto na ovom pitanju, jer do sada nisu mrdnuli prstom.
Svima je jasno da su se dešavanja na istoku i rast cijena na svjetskim berzama na neki način prelili i kod nas, ali isto tako znamo i da niko od onih koji bi mogli i trebali do sada nije učinio ništa da bar donekle ublaže i zaustave poskupljenja.
Oni koje biramo uglavnom znaju svoj pravac i rade po dobro poznatom šablonu koji u mnogim situacijama ne donosi ništa dobro običnim građanima.
I ovoga puta građani su uglavnom prepušteni sami sebi.
Traže mogućnosti kako da prežive svaki novi dan krize. I preživjeće, jer to je jedino na šta su svih ovih godina navikli, da preživljavaju sami sa svojih deset prstiju. Rijetki su oni na koje mogu da računaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
